Putni savjeti - dodatak

Nakon što sam imala priliku otići na tri putovanja u vrlo kratkom vremenskom periodu i dobila nova iskustva, shvatila sam da sam propustila spomenuti neke stvari u prvom postu o savjetima za put. Ovaj post će zapravo biti samo kratki dodatak tom prvom postu kojeg možete pročitati ovdje.

Ovi savjeti većinom će biti vezani za vodiče budući da sam shvatila još par trikova.

20. Ako ne znate dobro mjesto na koje idete, preporučam da idete s vodičem. Znam da postoje turističke knjižice ali to nije to. Možda je to samo osobna preferencija, ali zanimljivije mi je kada mi osoba koju baš zanima to područje lijepo prepriča što se sve dogodilo. Više zapamtim i dinamičnije je.

21. Ako ne idete preko agencije ili agencija ne nudi vodiča, prije odlaska na put, informirajte se o takozvanim free walking tours/free tours by foot. Potpuno je besplatno, a na kraju ostavite malu „napojnicu“ vodiču ako vas je impresionirao. Kada sam bila u Poljskoj, slučajno sam naišla na tako nešto i moram priznati da mi je to bila jedna od najboljih i najzabavnijih tura.

22. Ako već imate vodiča, nema smisla da ste na kraju male povorke. Nećete ništa čuti. Progurajte se do vodiča i zalijepite se za njega/nju. Oni vole pričati i super im je kada je netko posebno zainteresiran za grad koji ste posjetili. Garantiram vam da ćete dobiti više informacija od ostalih ali u udijelit će vam par dodatnih savjeta o najboljim mjestima i kako lakše doći do neke lokacije.

23. Po mogućnosti ne putujte sami. Zvuči avanturistički, ali zabavnije je u društvu. Uostalom, nikada ne znate što vam se može dogoditi i gdje se možete izgubiti. Kada imate nekoga pored sebe, sigurno ćete biti sigurniji. Pogotovo ako idete na neka egzotičnija putovanja.

24. Kada smo već kod sigurnosti, saznajte telefonske brojeve policije, hitne pomoći, vatrogasaca i slično za zemlju/grad u koji idete. Također informirajte se o pozivnom broju. Uvijek morate biti spremni na najgore moguće situacije.

25. Informirajte se o javnom prijevozu te kako i gdje se kupuju karte te provjerite kako izlgedaju registrirani taxi vozila. Česti su slučajevi s lažnim taxi vozačima koji naplaćuju više nego što bi trebali pa je potrebno znati kako izgledaju provjerena vozila.

26. Ako ostajete više dana i želite istažiti svaki kutak grada, pametno je istažiti kojih se kutaka treba kloniti. Svaki grad ima neku opasnu četvrt.

Za sada je to sve. Sigurno ću imati još par savjeta za podijeliti nakon što steknem još više iskustva. :)

Marina Hudoletnjak

Krakow 2. dio

Razgledavanje

Kolegice i ja smo imale sreću što smo naišle na besplatno turističko razgledavanje jer u suprotnome, same ne bi vidjele ništa od grada. Tako da svakome preporučam da se raspitaju o besplatnim turama. 

Krakow je bogat povijesnim građevinama i muzejima. Budući da nije velik, lako ga je obići hodom, ali ima dosta za hodati. Šetnja centrom je ugodna, ima jako puno pješačkih zona i promet je minimalan. Preporučam šetnju parkovima i uz rijeku. Također postoji i gradski prijevoz – tramvaji i autobusi.

Najviše turstičkih atrakcija je u Starom gradu, Kazimierzu (tamo je Židovska četvrt) i dvorac Wawel (pod UNESCO-vom zaštitom). U Wawelu su živjeli gotovo svi kraljevi Poljske. Simbol je poljske državnosti i jedno od povijesno i kulturno najvažnijih mjesta u Poljskoj. Nalazi se na malenom brdašcu. Danas je muzej.

Povratak u prošlost

Preporučam posjet Collegium Maius (Veliki fakultet). Jedna od najstarijih zgrada, potječe iz 14. stoljeća. Jedan od studenata tog fakulteta bio je i Nikola Kopernik.

I nikako nemojte propustiti posjet Schindlerovoj tvornici

.

Povijest

Kako je neko vrijeme bio glavni grad Poljske (sada je Varšava), vodič se zezao da se gradovi i dalje „ne vole“ te da ako upadnemo u nevolju, trebamo samo reći – Mrzim Varšavu.

Krakow je jedan od najstarijih gradova u Poljskoj, i drugi najveći. Legenda kaže da je sagrađen na zmajevoj spilji kojeg je legendarni kralj Krak ubio. Zmaj je terorizirao ljude i jeo im stoku i nitko mu nije mogao stati na kraj. Na kraju su mu podmetnuli mrtvu ovcu u koju su stavili sumpor i začine. Zmaj je to pojeo i nije mu bilo dobro i počeo je piti rijeku Wislu (Vistula) da utaži žeđ i pio je dok nije puknuo. Tog zmaja više nema, ali imaju jednog drugog. Taj riga vatru ali ne terorizira stanovništvo. Riječ je o kipu, ali je priča simpatična. Vodič nam je pokazao kip i rekao je da je pravi i da riga vatru, svi smo mu se smijali dok zmaj stvarno nije počeo rigati vatru. Po danu, svakih 5 minuta, a po noći 15.

Religije i Židovska četvrt

Papa se uvijek javljao s tog prozora

Jako mi se sviđa što je Poljska oduvijek imala tradiciju tolerancije prema drugim vjerama, nacionalnostima i rasama. Cijela Poljska je vrlo religiozna. Kada smo se približili Krakowu i prolazili kroz mjestašca, doslovno je svaka druga kuća imala malo svetiše u dvorištu. Najzastupljenije religije kod njih su Kršćanstvo i Židovstvo.

Jako štuju Sv. papu Ivana Pavla II. Budući da smo tamo bili u vrijeme njegove kanonizacije, jako puno ljudi se okupilo na gradskim trgovima te su održani koncerti u njegovu čast. 

Groblje Remuh

Također imaju jako puno sinagoga, čak 120 (registriranih). Posjetili smo par njih s Brankom Lustigom, kao i groblje. U jednoj od sinagoga, sreli smo studente iz New Yorka kojima je bila čast upoznati gospodina Lustiga. Kako je prošao njihov emotivan susret, možete pogledati u videu kojeg sam montirala s kolegama.

Da ne ponavljam što sam već rekla, (pretenciozno) ću citirati dio intervjua kojeg sam dala za kolegicu Pomper. Cijeli intervju možete pročitati na njezinom blogu.

„ Kako izgleda Židovsku četvrt koju ste posjetili? Što se može naučiti?

Po meni, sada izgleda kao svaki dio grada i ljudi tamo normalno žive. Lustig nas je proveo kroz taj dio grada i pokazivao nam je sinagoge, te smo vidjeli brojne spomenike posvećene ubijenim Židovima. Židovska četvrt nalazi se u dijelu grada koji se zove Kazimierz. Osnovan je još u 14. stoljeću i u početku je bio samostalan grad. Bio je poseban po tome što su tamo Kršćani i Židovi živjeli zajedno u miru pod zaštitom kralja Kazimierza Trećeg, po kojemu je taj dio dobio ime. Mnogo kasnje, u Drugom svjetskom ratu, Nacisti su Židove zatvorili unutar zidina koje su napravili. Zidine su imale oblik židovskih nadgrobnih spomenika kako bi Židovima naglasili koja ih sudbina čeka. U šetnji gradom, vidjeli smo ostatke tih zidina. A kada sam se s kolegicama šetala gradom u naše slobodno vrijeme, naišle smo na program besplatnog turističkog vodiča koji nas je dodatno proveo kroz grad. On nas je odveo do dvorišta gdje se snimala poznata scena sa stepenicama iz Schindlerove liste.“

Dvorište iz filma

Sve u svemu, Krakow je prekrasan povijesni grad koji je svakako vrijedan posjeta.

Marina Hudoletnjak

Krakow 1. dio

Krakow je prekrasan grad. Nije jako velik i puno me podsjećao na moj Zagreb. Osjećala sam se kao kod kuće. O dijelu puta možete pročitati u prošlom postu, ali i na blogu od kolegice kojoj sam dala mali intervju. Galeriju slika koje sam uslikala, možete vidjeti na facebook stranici TV Studenta.

Putovanje

Budući da sam na put išla u s fakultetom, pomislilo bi se da sam znala bar neke ljude s kojima sam išla na put. Ali nisam znala nikoga, pa sam se u početku osjećala usamljeno, ali brzo smo se svi sprijateljili što mi je jako drago. Kako i ne bi kada je sama vožnja trajala oko 15 sati. Da, 15. Treba to i izdržati. Pogotovo jer nam nešto nije bilo dobro sa navigacijom pa smo se izgubili negdje u Slovačkoj. Išli smo u jednom smjeru, pa smo se vratili, pa u drugom, pa smo se opet vratili i tako. A još nam je i guma pukla pa je i na to otišlo oko pola sata. Počelo nam se činiti da nikada nećemo stići do Krakowa. Ali bar je bus bio udoban.

 Tako da ako namjeravate ići tako daleko, oko 600-800 km (ovisi kojim putem idete) pripremite se na duuugu vožnju. Ili idite avionom, ako ste u mogućnosti. Kratku snimku puta koju sam ja montirala (čim sam došla s puta, nisam niti doma otišla) možete pogledati ovdje. 

Put natrag je bio puno ugodniji. Išli smo drugim putem (mislim da autocestom) pa smo se vozili manje od 12 sati. A i nismo puno stajali jer smo većinom svi spavali od izmorenosti.

Noćni život

Stigli smo navečer, otišli u svoje sobe u hostel. Hostel je u velikoj ulici u centru, tako da smo mogli lako doći bilo gdje. A što će studenti nego van odmah prvu večer. I tako smo i otišli i iskusili noćni život Krakowa. Prvo što sam primijetila je da je nekako mračno. Ima javne rasvjete, naravno, ali kao da je prigušena. Takav sam dojam dobila. Možda mi se samo pričinilo jer sam doslovno par dana prije bila u Budimpešti koja svijetli na sve strane.

Što se sigurnosti tiče, ništa nam se nije dogodilo iako smo zalutali i išli po nekim mračnim okolnim ulicama (tek smo došli i nismo uzeli kartu...avanturistički, nema što). Možda smo samo imali sreće, ali nisam vidjela sumnjive ljude (kao što recimo često znam u Zagrebu).

Otišli smo u jedan noćni klub/bar, u nekoj od okolnih ulica (tada smo već bili izgubljeni, morali smo taxijem do hostela). Pića su jeftina i dobi se više nego kao kod nas (barem u tom klubu). Vidjet ćete dosta ljudi i promotora koji vam nude popuste (baš kao i kod nas). U sam centar vrvi od klubova i barova. Iako nam je vodič kojeg smo sasvim slučajno pronašle, rekao da je najbolje mjesto za izlazak Plac Nowy u Židovskoj četvrti (Kazimierz) jer su tamo jeftini barovi i pubovi.

Cijene i restorani

Branko Lustig

Krakow nije skup, a hrana je fina. Novce morate promijeniti u njihove zlote. Suveniri su posvuda, a pogotovo na glavnom trgu gdje je „tržnica“ suvenira. Restorani, zalogajnice i brza hrana su posvuda. Samo pazite u koje restorane i kafiće idete jer oni koji su skupi, su itekako skupi. Tako da izbjegavajte Szeroku (Široku) ulicu u Židovskoj četvrti. Nakon razlgedavanja grada s Lustigom, kolege i ja bili smo premoreni i samo smo se sjeli u prvi kafić kojeg smo vidjeli kada smo izašli iz sinagoge u toj ulici. Običan prirodni sok sam platila 40kn. Otprije spomenuti vodič nam je rekao da se u toj ulici održavaju festivali židovske glazbe, pa ako vas zanima, otiđite i pogledajte.

Nastavak u idućem postu. 

Marina Hudoletnjak

Marš živih

Dobila sam jedinstvenu priliku da kao član ekipe TV Studenta odem u Poljsku i sudjelujem na Maršu živih. Cilj putovanja također je bila i edukacija o židovskoj kulturi i običajima. Kolegica Irena napravila je kratki intervju sa mnom, na tu temu na svom blogu. Kolegica je odradila dobar posao i postavila je super pitanja, a ja sam se potrudila da što bolje odgovorim na njih. Budući da je odradila super posao, ja imam manje za pisati u svojem postu, pa ću se više koncentrirati na svoje dojmove.

Intervju možete pročitati putem ovog linka. Na putovanju sam bila dežurni fotograf i galeriju fotografija možete pogledati na facebook stranicama TV Studenta.

Povijest

Međunarodni marš živih, svake se godine održava u Poljskoj u znak sjećanja na žrtve Holokausta (Shoah na hebrejskom). Održava se na židovski Dan sijećanja Yom Hashoah. Dan sijećanja obilježava se u cijelom židovskom svijetu kao svečani dan žalosti i sjećanja na 6 milijuna židovskih žena, muškaraca i djece koje su ubili Nacisti.

Prvi Marš sijećanja (odnosno živućih u doslovnom prijevodu) je održan 1988., i od tada je u njemu sudjelovalo preko 200 tisuća mladih. Ove godine, na njemu je sudjelovalo oko 10 tisuća mladih iz cijeloga svijeta. Maršira se tri kilometra od Auschwitza do koncentracijskog logora Birkenau, istim putem kojim su Židovi i ostali zarobljenici morali proći. Ovogodišnji Marš posvećen je Židovima iz Mađarske.

Logori i Marš

Na Marš smo stigli iz Krakowa (o čemu ćete imati prilike čitati u idućem postu) i bit ću iskrena, nisam znala što mogu očekivati. Upozorili su nas da odjenemo jednostavnu odjeću koja se ne ističe, bez žarkih boja i da je poželjno da žene stave maramu oko glave. Znala sam da će biti puno ljudi, ali mislim da mi do tada još nije sasvim sjelo koliko je to zapravo 10 tisuća ljudi. Morali smo raditi i snimati, a još je i kiša padala gotovo pa cijelo vrijeme. Blato je bilo po svuda. Dobila sam pravo iskustvo rada na terenu, i to u teškim uvjetima, što mi je vrlo drago.

Prošli smo prošli kroz Auschwitz, uz stručno vodstvo Branka Lustiga, producenta filma Stevena Spielberga Schindlerova lista. Gospodin Lustig nam je pričao o svojim sjećanjima iz logora (ondje je bio kao dijete). Ovo mu je nije bio prvi put da se vratio na to mjesto, rekao je da je svaki puta lakše. Ne mogu si to niti zamisliti. Sigurna sam da se ja ne bi mogla vratiti.

Bilo je teško gledati barake i ulaziti u njih. Vidjeti spalionice, vješala, komore. Biti na mjestu gdje je toliko ljudi patilo i izgubilo živote.

Sam Marš bio je dosta veseo. Povorka mladih ljudi iz cijeloga svijeta. Vjerojatno je tako i zamišljeno. Kao suprotnost onome što se dogodilo, kao nada za bolje sutra i da se to više nikada ne ponovi. Po prvi puta na Maršu se zavijorila i hrvatska zastava, što je je Lustigu bilo posebno drago.

Birkenau je otvoreniji od Auschwitza i zaprepastila me veličina prostora. Nas je tamo bilo 10 tisuća, a i dalje je izgledao prazno.

Ceremonija

U Birkenau se odvijala posebna ceremonija u znak sjećanja. Prvo od svega je bilo čitanje imena žrtava. Kada uđete, imena su prvo što čujete. Prve suze sam zamalo pustila kada su čitali imena djece i njihovu starost. Jednostavno grozno, ne razumijem kako su ljudi bili u stanju počiniti takav zločin nad nedužnim ljudima. Slijedile su pjesme, videospotovi i svjedočanstva preživjelih i njihovih obitelji.

Jedan dio me posebno pogodio. Muškarac je pričao kako je bio u logoru sa svojim djetetom. Dijete je bilo gladno - molila ga je da joj da samo komad kruha, a on joj nije mogao pomoći. Ona nije preživjela.

Također me pogodila i pjesma „What Will Become of the Memories“. Suze više nisam mogla zadržati dok sam gledala video koji je pratio pjesmu koju su napisala djeca preživjelih. /EDIT/ Pronašla sam snimku s ovogošinje ceremonije. 

Ovo putovanje me potreslo. Znala sam što se događalo, ali to je do sada uvijek bila „samo“ činjenica iz povijesnih udžbenika. Nisam imala članova obitelji koji su to prošli, nisam te vjere, nikako se nisam mogla povezati s time. Uvijek mi se činilo da su se ti užasi dogodili davno, upravo zbog činjenice što se nisam nikako mogla povezati s time i zbog toga što smo o tome učili u školi. Često možete čuti kako ljudi spominju Holokaust, neki se čak i šale (crni humor). Jednostavno se stvori iluzija da se to dogodilo jako davno. Ali nakon što sam bila tamo, nakon što sam pogledala Schindlerovu listu, nakon što sam razgovarala s osobom koja je to proživjela, stvari gledam u drugačijem svijetlu.

Nikada neću zaboraviti. 

Birkenau

Marina Hudoletnjak

Na lijepom plavom Dunavu, 3. dio

Dojmovi i savjeti

Ako se ne odvajate od mobitela, a ne želite plaćati roaming, ne morate se brinuti. Besplatan Wi-Fi je posvuda. Ono što me najviše ugodno iznenadilo je to koliko je Budimpešta multinacionalan i multikulturalan grad. Užitak je vidjeti toliko kultura i rasa na jednome mjestu bez da itko ikoga „krivo“ gleda.

Fontana sa senzorima - voda se spusti kada joj se približite

Budimpešta po meni nije skupa, cijene su prihvatljive, ali eure razmijenite u njhove forinte (HUF) jer vole zaokruživati cijene ako plaćate u eurima. Naravno kao i svugdje, pazite gdje mijenjate novac, ako mjesto izgleda sumnjivo, sigurno je sumnjivo.

Budimpešta nije problematična za snalaženje, grad nema puno visokih građevina, pa se one koje su visoke, poput poznatih građevina, lako vide. Dobar orjentir su mostovi i Dunav. Šetnja gradom je ugodna i ima puno pješačkih zona. Ako želite koristiti gradski prijevoz, obavezno koristite karte jer sam čula da provode stroge kontrole.

Svi oni željni shoppinga ne moraju lutati – dućana ima posvuda, a najviše u dugoj Vaci ulici u samom centru grada. U toj ulici možete naći i puno restorana i dućana sa suvenirima. Ako ne volite klasične restorane, centar je pun poznatih restorana brze hrane poput McDonald'sa, Burger Kinga, Subwaya, ali i običnih zalogajnica.

Ako dotaknete njezino pozlaćeno koljeno,
sigurno ćete se opet vratiti u  Budimpeštu

Ako idete nekom od turističkih agencija, preporučam noćnu vožnju po Dunavu. Možete izabrati verziju s uključenom večerom (30ak €) ili bez (13€). U svakom slučaju, vožnja je prekrasna i traje 40ak minuta i cijelo vrijeme se pušta Straussova skladba o Dunavu. Pogled na osvijetljen grad je poseban. Ako idete u proljeće/jesen obavezno ponesite jaknu jer zna biti dosta hladno na vodi. Na primjer, po danu sam hodala u kratkim rukavima, a navečer sam imala kaput, kapuljaču i rukavice.

Ako sjedite na šetnici uz Dunav ili ga promatrate s jednih od prije spomenutih vidikovaca i učini vam se da vidite autobus kako pliva po rijeci – dobro vam se učinilo. Ako ćete imati vremena, otiđite na turu vodenim autobusom – voze vas kroz grad i onda uđete u Dunav...u autobusu. To je avantura sama po sebi.

Prilikom traženja dobre turističke agencije, obavezno provjerite gdje vam se nalazi hotel. Nama su rekli da je blizu centra što nije bila istina, bio je udaljen oko pola sata vožnje autobusom, što znači da same nismo mogle šetati gradom navečer. Imale smo sreće da su nam neki od restorana brze hrane bili blizu hotela pa smo se mogle barem malo prošetati.

Kada se ide za Zagreb, obično se stane na jezeru Balaton i ruča se u restoranu (po želji). Sestra i ja smo odlučile to vrijeme iskoristiti za malo dužu šetnju i nismo požalile. Jezero je prekrasno i jednostavno nemate dojam da ste na jezeru budući da je veliko.

Nadam se da su vam se svidjeli postovi o Budimpešti i da će vam biti od koristi. Ako se odlučite ići u Budimpeštu, svakako odite na par dana – što duže, to bolje. Grad je velik i prekrasan i ima toliko toga za vidjeti.

P.S. Ponavljam, stavit ću još slika kad mi se sestra vrati u Zagreb – veći dio sam slikala s njezinim fotoaparatom, a ona je otišla raditi na more. Ispričavam se što morate čekati.

Marina Hudoletnjak

Na lijepom plavom Dunavu, 2. dio

Pešta

Kada netko kaže Budimpešta, velike su šanse da će svi pomisliti na peštanski dio grada. Što nije čudno jer je upravo taj dio centar kulture, mode, zabave i financija.

"Maglica" iz pločica ispred zgrade

Zgrada parlamenta vjerojatno je jedna od najpoznatijih znamenitosti i jedna od prvih koja se primjeti budući da je na samoj obali Dunava. Osobno, nisam fan neogotičnih stilova jer su „kičasti“, ali ta građevina je stvarno predivno napravljena i jednostavno oduzima dah. Jednako je prekrasna i po danu, i po noći kada doslovno sjaji. Također je najveća građevina u Mađarskoj. Nažalost, prekasno sam saznala da turisti iz EU mogu besplatno ući i razledati unutrašnjost, ali nadam se da ćete vi iskoristiti tu priliku.

Pogled s brodića

Spomenik žrtvama

Na obali Dunava nalazi se spomenik ubijenim Židovima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Marš živih, koji se svake godine održava u znak sjećanja za žrtve Holokausta, je ove godine posvećen njima. 

Trg heroja je vrlo impresivan. Jedan je od najvećih otvorenih prostora u Budimpešti. Na centru trga, nalazi se 36-metarski kip anđela Gabrijela, koji je nacionalni spomenik (anđeo se ukazao prvome ugarskome kralju).  Iza njega nalaze se kolonade s kipovima kraljeva i mađarskih istaknutih ličnosti. Iza spomenika je ulaz u veliki gradski park, ispred kraj velike Andrašijeve avenije, a sa strane je Muzej finih umjetnosti. Ako se osjećate avanturistički, možete se probati popeti na Garbrijelov spomenik, tj. doći do kipova starih poglavica na konjima u njegovom podnožju. Nisam sigurna koliko je to legalno, ali vidjela sam dosta turista kako sjede gore. 

Gradski park je velik i prekrasan. U njemu se može naći sve – od kipova, sajmova, jezerca pa do dvorca. Umjetno jezero je plitko i zimi se smrzne i služi kao Gradsko klizalište. 

Od njega se lako dođe do ljekovitih toplica po kojima je Budimpešta poznata. Čak i ako ne planirate otići u toplice, uđite u zgradu jer je prekrasno ukrašena. 

ZOO

Možete ući u njihov kavez

U blizini je i Zoološki (i Botanički) vrt koji je jedan od najstarijih zooloških vrtova u svijetu. Godišnje ga posjeti preko milijun posjetitelja. Velik je i da se sve razgleda, trebat će vam cijeli dan. Tehnički, može se proći u par sati, ako brzo hodate i ne provodite previše vremena kod životinja jer ima preko 1000 vrsta životinja. Ulaznica je oko 60 kuna, a čula sam (opet prekasno) da studenti, koji pokažu svoju X-icu, imaju popust. Svi oni koji vole životinje, bit će doslovno u raju. Pogotovo jer trenutno imaju pravi „baby boom“ i puno malih životinja. Kao i u većni takvih vrtova, možete gledati kako se životinje hrane, neke od njih možete i sami hraniti, a kod morskih lavova imaju i pravi mali show. Možete posjetiti edukacijske programe unutar „muzeja“ u vrtu. A kod nekih životinja čak možete i ući u kavez. Definitivno se isplati izdvojiti vrijeme za posjet Zoološkom, a više informacija pogledajte na njihovoj web stranici.

Mala žirafa

 P.S. Ponavljam, stavit ću još slika kad mi se sestra vrati u Zagreb – veći dio sam slikala s njezinim fotoaparatom, a ona je otišla raditi na more. 

Marina Hudoletnjak

Na lijepom plavom Dunavu, 1. dio

Zapravo je smeđe boje, ali nema veze, lijep je. U ovome postu, pisat ću o Budimpešti, prekrasnom starom gradu koji je doživio procvat za vrijeme Austro-Ugarskog Carstva. Jedan je od najljepših gradova Europe, zovu je i „Pariz istoka“.

Pogled prema Budimu

Dojmovi

Kada sam planirala ovo zadnje putovanje sa sestrom, plan je bio otići u tri grada za Uskrs - Budimpešta, Bratislava i Beč, ali smo zaključile da to nije pametno jer u jednom danu ne možemo pošteno proći jedan grad. Na kraju, u agencijama se nudila samo Budimpešta na 3 dana. Moram priznati da u početku nismo bile previše oduševljene, veselile smo se putovanju općenito, u smislu da se maknemo iz Hrvatske, ali ne i Budimpešti, a presuđujuća informacija o uplaćivanju putovanja bila je ta da njihov Zoološki ima žirafe.

Grad me stvarno ugodno iznenadio. Bila sam skeptična, kao i većina osoba iz naše autobusne „grupe“, jer postoje određeni negativni stereotipi o Mađarskoj i Mađarima, ali nakon ovoga sa sigurnošću mogu reći da su neutemeljeni. Grad je prekrasan, lijepo je očuvan, stalno obnavljaju građevine (posrećilo mi se da sam došla baš u vrijeme kada su dovršene restauracije većih građevina poput zgrade Parlamenta) i ono što se najviše osjeća - čist je. Centar grada tako je velik da se jednostavno ni ne može smatrati centrom, kao što je recimo slučaj u Zagrebu.

Imam toliko dojmova i toliko za ispričati da ne znam odakle bi počela. Za početak je možda najbolje spomenuti da će ovaj post biti u tri dijela kako bi bio lakši za čitanje.

Povijest

Dakle Budimpešta je glavni i najveći grad Mađarske, a ujedno je i glavni centar zemlje (politika, industrija, trgovina i promet). Tamo živi oko 34% cijele populacije Mađarske. Budimpešta je spoj dva stara grada - Budima i Pešte, koje odvaja Dunav, a spaja sedam mostova. Tako je dobila i ime. Ujedinili su se 1873.

Budim je na zapadnome dijelu, a Pešta na istočnom. Budim je najstariji dio grada i na brdu je. Može ga se usporediti sa recimo Gornjim gradom u Zagrebu. Navodno su ondje najskuplje nekretnine čak 4000€ po kvadratu. Najpoznatiji je po turističkim atrakcijama poput Ribarskih utvrda/bastiona, Citadele, Crkve sv. Matije i dvorskog kompleksa koji je tijekom godina bio uništen/oštećen mnogo puta, ali i obnovljen i nadograđivan te je na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine (zajedno s okolicom, Andraševoj aveniji, Trgom heroja i podzemnom željeznicom).

Sa Ribarskih utvrda se pruža jedan od najljepših pogleda na grad. Izgrađene su u gotičkom stilu i jednostavno oduzimaju dah.

Dvorac je prekrasan, ali se plaća ulaz od 10ak € kada u Budimpeštu dolazi puno turista, npr. kao što je sada bio sajam za Uskrs. Zapravo se plaća ulaz na sajam, koji nije baš tako poseban po mom mišljenju. 

Dvorac

Također, ako netko voli Drakulu i vampire, može se šetati podzemnim tunelima za koje se govori da je on njima kročio. 

Nastavak u idućem postu. :)

P.S. Stavit ću još slika kad mi se sestra vrati u Zagreb – veći dio sam slikala s njezinim fotoaparatom, a ona je otišla raditi na more. 

Marina Hudoletnjak

Broadway

Riječ je o malo drugačijem postu i ne, nažalost ne vodim vas na pravi Broadway, ali blizu. Iako naslov može malo zavarati, nije riječ o putovanju na Broadway u doslovnom smislu, ma koliko bih ja to zapravo željela, već u metaforičkom. Naime govorim o hrvatskoj adaptaciji popularnog brodvejskog mjuzikla. Nedavno sam bila u kazalištu Komedija i imala sam privilegiju gledati Monty Python's Spamalot. Zašto privilegiju? Zato što je mjuzikl bio jednostavno savršen. I to ne govorim pristrano jer volim mjuzikle nego jer jednostavno nemam nikakvih primjedbi na cijelu izvedbu. Čak se nisam niti osjećala kao da sam u kazalištu u Zagrebu.

Prije nego što počnem hvaliti hrvatsku verziju, smatram da trebam reći nešto o originalnoj verziji. Originalna verzija iz 2005., u režiji Mike Nicholsa, osvojila je tri Tony nagrade, uključujući i onu za Najbolji mjuzikl 2004.-2005. sezone, te je nominirana za još 14. Sveukupno ju je pogledalo više od dva milijuna ljudi u više od 1500 izvedbi. Napisana je prema filmu iz 1957. Monty Python i Sveti gral, a kao i film, parodija je na legendu o kralju Arthuru.

Taj kultni simbol sigurno nije lako za izvesti, ali stvarno se činilo kao da je. Cijela ekipa je napravila odličan posao ali moram istaknuti par osoba - Igora Mešina kao redatelja, koreografa Bojana Valentića, scenografa Ivu Knezovića te kostimografkinju Mirjanu Stanin.

I naravno moram još dodatno pohvalti Ivanku Aničić koja je prevela i prepjevala mjuzikl. To je sigurno bio najteži posao i moram priznati da sam pomalo bila skeptična prije predstave. Obično hrvatskim adaptacijama fali ono nešto od originala, ubacuje se previše dijalekata u nadi da će se djelo približiti publici i to u kompletu ispadne nespretno. Ali ne i ovdje. Pogledala sam bootleg originalne verzije i sa sigurnošću mogu reći da je ova verzija stvarno vjerna adaptacija. Prevedena je u duhu hrvatskog jezika, a uspio se sačuvati originalan i prepoznatljiv, bezvremenski britanski humor. Jednostavno besprijekorno. Predstava je šarena i živahna, prepuna dosjetljivih šala, ne postoje tabui. Interakcija s publikom je izvanredna.

 Sve pohvale glumačkoj postavi koja je izvanredna i kvalitetna, a pogotovo Damiru Lončaru koji je glumio Kralja Arthura i Renati Sabljak, Gospi od jezera.

Karta je malo skuplja za studentski budžet, ali vrijedi svake lipe. Komedija me osvojila i sigurno ću pogledati još koji mjuzikl iz njihovog repertoara, a nadam se da ćete i vi. Više informacija na stranicama ZGKK.

Marina Hudoletnjak 

Adrenalinska zabava

O parku

Za sve one koji ne znaju, Gardaland je zabavni park u sjeverno-istočnoj Italiji. Od Hrvatske je udaljen oko 6 sati vožnje (s pauzama). Godišnje  ga posjeti oko 3 milijuna posjetitelja i jedan je od najpopularnijih zabavnih parkova u Europi. Otvoren je većim dijelom godine – od travnja do kraja lipnja radi do 18 sati, a do sredine rujna otvoren je do 23 sata. U listopadu otvoren je vikendima u posebnom „Halloween“ izdanju, a u prosincu i dijelu siječnja, nekoliko puta tjedno u „Magic Winter“ izdanju.

Blue Tornado - jedna od najpopularnijih vožnji

Prikladan je za izlete cijele obitelji i za bilo koje doba godine. Za najmlađe tu je posebno dječje bajkovito carstvo, a za starije i željne adrenalina tu su tzv. vlakovi smrti i vodene vožnje.  Ako nekoga ne zanimaju ekstremne vožnje, užitak je i samo šetati po parku budući da je prekrasno uređen i podijeljen u tematske djelove u kojima se mogu naći kazališta, 4D kina te lagane i interaktivne vožnje. 

Park je prepun restorana i barova koji su najčešće tematski uređeni. Ako ste tamo u srcu ljetne sezone, pripremite se na veće gužve. Cijene hrane su prihvatljive, a na njihovim internetskim stranicama možete naći kupone za popuste kako za hranu, tako i za ulaznice. Ono što me najviše iznenadilo je to što imaju u ponudi i hranu za celijakičare (u dva restorana).

Kada ga posjetiti?

Za umorne noge i ugodan razgled parka

Što se tiče gužvi, rekla bih da je najidealnije Gardaland posjetiti u listopadu ili travnju. Temperature nisu previsoke, a budući da postoji i mogućnost od kiše, park neće biti krcat ljudima. Zadnji put kada sam bila, padala je kiša, ali ne puno – dovoljno da prestraši ljude da ne dođu, pa se u redovima čeka maksimalno 20 minuta (i to samo na par vožnji, na većini je oko 5 minuta), a opet dovoljno malo da sve vožnje budu otvorene. Osim onih na vodi, ali to se podrazumijeva jer nije dovoljno toplo za njih – obično vas kompletno smoče. Budući da je park stvarno ogroman, teško je sve obići, otići na sve vožnje i još malo odmoriti, tako da je idealno kada je vrijeme čekanja minimalno. Ali budite na oprezu, ako pak kiša prejako pada, i vožnje su zatvorene, nećete dobiti povrat novca.

Halloween

Najviše što me oduševilo je program za Noć vještica – većina turista je zamaskirano, kao i osoblje, park je posebno uređen i puštaju se posebni zvukovi. Na otvorenju prošlogodišnje sezone, cijena karte bila je jeftinija za 20€ (znači bila je 10€) za sve one koji su bili prikladno zamaskirani. To je prilika koja se ne smije propustiti za sve one koji žele iskusiti Halloween doživljaj.

Ljeto

ovo je samo jedna trećina reda, čekali smo 3 sata

Naravno da i ljeto ima svojih čari, poput vodenih vožnji i prskalica koje ispuštaju osvježavajuću maglicu dok se šetate te duže radno vrijeme. Za vrijeme ljetnih gužvi, najbolje je investirati u dodatne express karte koje vam omogućuju da dođete na red prije onih koji nisu kupili takve karte. One su stvarno spasonosne ali priča se da ih sada toliko ljudi kupuje, da su redovi postali jednaki. U to još nisam sigurna, moram provjeriti idući put kada idem, nadam se već ovoga ljeta. Također mislim da bi se isplatilo posjetiti Gardaland na dva dana. Park je velik i ako želite sve vidjeti i proći bez žurbe, to je jedini način. Iako je park ljeti otvoren do 23 sata, vjerujte mi da ćete biti iscrpljeni već oko 18 sati. 

Mali savjet ako idete samo na jedan dan - ponesite rezervnu odjeću. Putuje se po noći, šanse su da ćete biti mokri od vožnji i oprženi suncem. Iako je ljeto i vruće je, u busu će vam biti hladno zbog klime. 

Nadam se da sam vam dala par korisnih informacija i da ćete se odlučiti za jedno zabavno adrenalinsko putovanje. Ako imate kakvih pitanja, slobodno ih postavite u komentarima. :)

Marina Hudoletnjak

Venecijanski Karneval

Rialto most - najstariji most u Veneciji

Vrijeme karnevala odavno je završilo, ali nikada nije prerano početi planirati put. Za početak ću reći nešto općenito o Veneciji.

 Povijest

Bazilika sv. Marka - renovira se

Venecija je mali gradić na sjevero-istoku Italije. Sastoji se od 118 malih otočića odvojenih kanalima i povezanih mostovima. Površinom je vrlo mala, a u starom „povijesnom“ dijelu venecije živi samo oko 60 000 ljudi. Taj broj godinama se smanjuje zbog skupoće samoga grada i nekretnina i zbog teškoće života – glavno prijevozno sredstvo su brodići i noge, za vrijeme kiša su česte poplave, a u ljetnim vrućinama vodostaj opada i dolazi do smrada. No to ne odvlači turiste. Venecija je jedna od najomiljenijih turističkih destinacija na svijetu zbog umjetnosti, arhitekture i bogate povijesti. Turizam je jedan od glavnih sektora industrije Venecije od čak 18. stoljeća.

Karneval

karneval na trgu

hodajuće atrakcije

Venecijanski karneval je jedan od najpoznatijih karnevala na svijetu. A prvi karneval održao se već u 11. stoljeću. Počinje deset dana prije pokladnog utorka, a idealno ga je posjetiti u prvih tjedan dana i za vrijeme tjedna. Što se karneval bliži kraju, privlači više posjetitelja, a pogotovo za vrijeme vikenda. Na glavnome trgu Piazza San Marco (Markov trg), odvija se poseban karnevalski program koji se mijenja svakih sat vremena. Svatko može sudjelovati tako da se maskira po želji, kupi jednu od venecijanskih maski (koja je također i super suvenir) ili nađe štand za bojanje lica. Svakako preporučam da se zamaskirate jer do pridodaje posebnom karnevalskom ugođaju. Maske se mogu kupiti na svakom koraku, one kvalitetnije su naravno i skuplje. Također, prošećite malo dalje od centra i bit će još povoljnije. Cijene idu od 3€ pa sve do preko 30€. Ako ih kupujete na štandovima, pazite na kvalitetu i da imaju etiketu koja garantira da su napravljene u Italiji – nema smisla kupovati venecijansku masku koja je napravljena u Kini.

Putovanje

Ovogodišnji karneval obilježila je kiša, ali to nije spriječilo turiste da dođu u rekordnom broju. Venecija je uvijek prepuna turistima, a za vrijeme karnevala, u jednome danu posjeti je i do 130 000 turista. U tako malom i uskom gradiću, toliki broj turista čini se i veći. Zato se pripremite na gužvu i čekanje u redu. Što se cijena puta tiče – agencije nude vrlo povoljna jednodnevna putovanja za 200-ak kuna. Samo ih uplatite na vrijeme jer je potražnja velika. Ono što većina agencija ne kaže u početku (i ne uključi u cijenu putovanja) je 12€ koje morate platiti za prijevoz vaporettom (vodeni taxi/bus) do stare Venecije. Karta je dvosmjerna u tom slučaju. Sam put nije dug, traje oko 6 sati s pauzama, ali je dobro pripremiti se i uzeti sendviče, vodu ali i nešto poput jastuka koji će sam put učiniti udobnijim. Malo upozorenje onima koji su osjetljivi kao ja – prevladavaju čučavci.

Talijanska kuhinja

 

Veliki Kanal

Ako želite nešto pojesti i probati poznatu talijansku kuhinju, neće vam biti problem pronaći restorane i štandove s hranom koji su na svakome uglu. Preporučam da u potrazi za hranom odete iz centra jer će gužve i cijene biti puno manje. Ako tražite neki određeni restoran i imate njegovu adresu, a nije u strogom centru, vjerojatno ćete se izgubiti dok ga tražite jer su ulice i ulični brojevi drugačije raspoređeni - ali nemojte brinuti, to je jedna od čari Venecije. Ukoliko imate potrebu za posebnom prehranom iz medicinskih razloga (kao na primjer celijakiju), preporučam vam da se opskrbite sendvičima. Restorani koji nude takvu prehranu su većinom udaljeniji i ne stigne se doći do njih ako ste tamo samo jedan dan. Također, neki od njih zahtijevaju rezervacije tako da trebate planirati unaprijed.

Par dodatnih savjeta

Ako ne znate talijanski, lako se možete snaći jer većina ljudi razumiju engleski, ali ne škodi da naučite par osnovnih fraza na talijanskom.Tko god dođe u Veneciju, sanja da se vozi u gondoli. 

Ali moram vas razočarati – jako su skupe. Morat ćete biti spremi spremni odvojiti oko 30€ za jednu vožnju (100€ po ljeti) ako se stvarno želite voziti. Vodič putovanja nas je upozoravao na džepare – nigdje niste sigurni. Gužve su velike, ljudi se sudaraju i lak su plijen zato uvijek morate voditi računa o tome gdje vam je novčanik. Također, primjetit ćete velik broj policajaca na ulicama koji reguliraju pješake. Preporuča se hodanje desnom stranom (kao kada se vozi auto) jer možete dobiti kaznu ako zadržavate „promet“. Budući da sam Veneciju posjetila za vrijeme hladnijeg razdoblja, nisam primjetila „tradicionalni“ smrad Venecije. Ne sumnjam da ljeti doista smrdi kada se vodostaj spusti, pa preporučam da Veneciju posjetite dok je još nisu opržile vrućine. 

Venecija je prekrasan grad i svakako je vrijedi posjetiti. Nadam se da će vam ostati u jednako lijepom sjećanju kao i meni.

Marina Hudoletnjak

Anonymous - moć interneta

Ovaj post iznimno je napisan na temu seminarske prezentacije, a prvi dio posta, koji govori o 4chan-u, možete naći na blogu od moje kolegice Jakovine.

Ljudi koji  redovito vise po 4chan-u i sobi /b/ na internetu su otkako on postoji, stoga među njima ima mnogo iskusnih hakera. Nakon što je entitet 4chan-a shvatio da ima i moralnu dimenziju (Anonymous) počeli su aktivno djelovati u javnosti i izvan interneta.

(photo credit: Google)

Po definiciji, Anonymous je skupina aktivista koji se bore za slobodu interneta, slobodu govora, usmjereni su protiv različitih korporacija i politika koji umanjuju slobode. Načini djelovanja Anonymousa obuhvaćaju prosvjede i hakerske napade. Glavna osoba u Anonymousu ne postoji, nema nikakvog vođe niti postoji hijerarhija, radi se o entitetu koji  se prema dogovoru mobilizira, a svi dogovori se dogovaraju na 4chan-u.

Velika mobilizacija dogodila se 2008. godine kada je Tom Cruise snimio promotivni video za Scijentološku crkvu. Ljudima iz sobe /b/ taj je video bio predmet zabave, širili su ga internetom sve dok Scijentološka crkva nije počela uklanjati te sadržaj pod krinkom zaštite autorskih prava (pozivali su se na Digital Millennium Copyright Act - DMCA) - Anonymous je to shvatio kao cenzuru. Ni pod kojim slučajem Anoni nisu htjeli dozvoliti da im se brani sloboda na internetu. Nastupile su serije napola dogovorenih napada na Scijentološku crkvu. Tada je započela operacija Chanology u kojoj je Anonymous imao vrlo gadnog neprijatelja.

Anoni nikada nisu tražili medijsku pozornost, ali to se promijenilo s Chanology – od internetske kulture ljudi koji se samo zezaju i podvaljuju si međusobno, postali su neka vrsta vojske interneta.

Najviše što ih je potaknulo na te hakerske napade bilo je to kako Scijentološka crkva tretira svoje kritičare – ako bilo tko kaže nešto loše o njima, automatski postaje kriminalac/luda osoba/ovisnik te su prilično uznemiravali i uhodili svoje kritičare. Za one koji ne znaju, scijentologija je jedna od najbrže rastućih religija, ali ih mnogi, zbog ustroja i sustava vjerovanja, svrstavaju među sekte i kultove. Njezin začetnik je pisac znanstvene fantastike L. Ron Hubbard i postoji tek 60-ak godina.

Taj mentalitet se jednostavno gadio 4chan-ovcima te su skočili u akciju i počeli su trollati Scijentološku crkvu: lažno su ih zvali i blokirali njihove telefonske linije te naručivali hrpe pizza na njihovu adresu. Napali su im i web stranicu, tj.  koristili su običan kompjuterski program koji bi putem jednog klika preusmjeravao sav promet na njihove stranice i tako bi im srušili servere. To je bio jednostavan čin kojim su poduprijeli svoja uvjerenja iz udobnosti svoje sobe i činilo se relativno bezazleno.

Nakon objave svog prvog Anon videa, prvi put su sami sebe proglasili internetskim aktivistima. Prije nego što su izašli na prve prosvjede, upozoravali su svoje članove da zaštite svoj identitet, upravo zbog tendencija ekstremnih scijentologa. Željeli su se dogovoriti oko zajedničke maske, da se naglasi njihova jednakost i ujedinjenost. Iskoristili su masku Guy Fawkesa iz filma V for Vendetta. Svi veći gradovi u svijetu ubrzo su imali tisuće Anona na ulicama.

(photo credit: commons.wikimedia.org)

Scijentolozi su se borili protiv njih, uhodili su ih, prijetili im smrću i sudskim tužbama, a neki od njih su završili u zatvoru. Situacija je postala preozbiljna te je postalo previše za one članove koji su se željeli samo zezati i biti na lošem glasu. S druge strane, postojali su oni kojima se otvorio novi svijet pred očima i koji su željeli pomagati i biti od koristi. I ta je strana, na primjer, napala australsku vladu zbog cenzure interneta i to je zapravo bio prvi slučaj da su Anoni išli protiv neke države.

Bili su povezani i s WikiLeaksom; naime Paypal, Visa, MasterCard i Amazon blokirali su donacije WikiLeaksu. Anonymousi su srušili njihove stranice i zbog toga je mnogo hakera Anona bilo osuđeno.  

Također, kada je WikiLeaks bio blokiran u Tunisu, Anoni su se umiješali i pomogli u zbacivanju diktature. Slično kao što se dogodilo i u Egiptu s Mubarakom, gdje su pomagali proširiti vijesti o tome što se događalo te su slali pakete prve pomoći građanima i pomogli  im vratiti ugašen internet.

A u to vrijeme, naši ih mediji nisu ni spomenuli – a događale su se revolucije i pravi cyber rat. Što je zapravo užasno.

Zanimljivo je kako je mala stranica kao što je 4chan, kreirana zapravo samo radi rasprave unutar otaku kulture, pokrenula (na neki način) arapsko proljeće i pokazala kolika je moć interneta.

U sljedećem postu idemo u Italiju!

                                                                                                                               Marina Hudoletnjak