Anonymous - moć interneta

Ovaj post iznimno je napisan na temu seminarske prezentacije, a prvi dio posta, koji govori o 4chan-u, možete naći na blogu od moje kolegice Jakovine.

Ljudi koji  redovito vise po 4chan-u i sobi /b/ na internetu su otkako on postoji, stoga među njima ima mnogo iskusnih hakera. Nakon što je entitet 4chan-a shvatio da ima i moralnu dimenziju (Anonymous) počeli su aktivno djelovati u javnosti i izvan interneta.

(photo credit: Google)

Po definiciji, Anonymous je skupina aktivista koji se bore za slobodu interneta, slobodu govora, usmjereni su protiv različitih korporacija i politika koji umanjuju slobode. Načini djelovanja Anonymousa obuhvaćaju prosvjede i hakerske napade. Glavna osoba u Anonymousu ne postoji, nema nikakvog vođe niti postoji hijerarhija, radi se o entitetu koji  se prema dogovoru mobilizira, a svi dogovori se dogovaraju na 4chan-u.

Velika mobilizacija dogodila se 2008. godine kada je Tom Cruise snimio promotivni video za Scijentološku crkvu. Ljudima iz sobe /b/ taj je video bio predmet zabave, širili su ga internetom sve dok Scijentološka crkva nije počela uklanjati te sadržaj pod krinkom zaštite autorskih prava (pozivali su se na Digital Millennium Copyright Act - DMCA) - Anonymous je to shvatio kao cenzuru. Ni pod kojim slučajem Anoni nisu htjeli dozvoliti da im se brani sloboda na internetu. Nastupile su serije napola dogovorenih napada na Scijentološku crkvu. Tada je započela operacija Chanology u kojoj je Anonymous imao vrlo gadnog neprijatelja.

Anoni nikada nisu tražili medijsku pozornost, ali to se promijenilo s Chanology – od internetske kulture ljudi koji se samo zezaju i podvaljuju si međusobno, postali su neka vrsta vojske interneta.

Najviše što ih je potaknulo na te hakerske napade bilo je to kako Scijentološka crkva tretira svoje kritičare – ako bilo tko kaže nešto loše o njima, automatski postaje kriminalac/luda osoba/ovisnik te su prilično uznemiravali i uhodili svoje kritičare. Za one koji ne znaju, scijentologija je jedna od najbrže rastućih religija, ali ih mnogi, zbog ustroja i sustava vjerovanja, svrstavaju među sekte i kultove. Njezin začetnik je pisac znanstvene fantastike L. Ron Hubbard i postoji tek 60-ak godina.

Taj mentalitet se jednostavno gadio 4chan-ovcima te su skočili u akciju i počeli su trollati Scijentološku crkvu: lažno su ih zvali i blokirali njihove telefonske linije te naručivali hrpe pizza na njihovu adresu. Napali su im i web stranicu, tj.  koristili su običan kompjuterski program koji bi putem jednog klika preusmjeravao sav promet na njihove stranice i tako bi im srušili servere. To je bio jednostavan čin kojim su poduprijeli svoja uvjerenja iz udobnosti svoje sobe i činilo se relativno bezazleno.

Nakon objave svog prvog Anon videa, prvi put su sami sebe proglasili internetskim aktivistima. Prije nego što su izašli na prve prosvjede, upozoravali su svoje članove da zaštite svoj identitet, upravo zbog tendencija ekstremnih scijentologa. Željeli su se dogovoriti oko zajedničke maske, da se naglasi njihova jednakost i ujedinjenost. Iskoristili su masku Guy Fawkesa iz filma V for Vendetta. Svi veći gradovi u svijetu ubrzo su imali tisuće Anona na ulicama.

(photo credit: commons.wikimedia.org)

Scijentolozi su se borili protiv njih, uhodili su ih, prijetili im smrću i sudskim tužbama, a neki od njih su završili u zatvoru. Situacija je postala preozbiljna te je postalo previše za one članove koji su se željeli samo zezati i biti na lošem glasu. S druge strane, postojali su oni kojima se otvorio novi svijet pred očima i koji su željeli pomagati i biti od koristi. I ta je strana, na primjer, napala australsku vladu zbog cenzure interneta i to je zapravo bio prvi slučaj da su Anoni išli protiv neke države.

Bili su povezani i s WikiLeaksom; naime Paypal, Visa, MasterCard i Amazon blokirali su donacije WikiLeaksu. Anonymousi su srušili njihove stranice i zbog toga je mnogo hakera Anona bilo osuđeno.  

Također, kada je WikiLeaks bio blokiran u Tunisu, Anoni su se umiješali i pomogli u zbacivanju diktature. Slično kao što se dogodilo i u Egiptu s Mubarakom, gdje su pomagali proširiti vijesti o tome što se događalo te su slali pakete prve pomoći građanima i pomogli  im vratiti ugašen internet.

A u to vrijeme, naši ih mediji nisu ni spomenuli – a događale su se revolucije i pravi cyber rat. Što je zapravo užasno.

Zanimljivo je kako je mala stranica kao što je 4chan, kreirana zapravo samo radi rasprave unutar otaku kulture, pokrenula (na neki način) arapsko proljeće i pokazala kolika je moć interneta.

U sljedećem postu idemo u Italiju!

                                                                                                                               Marina Hudoletnjak