Krakow 1. dio

Krakow je prekrasan grad. Nije jako velik i puno me podsjećao na moj Zagreb. Osjećala sam se kao kod kuće. O dijelu puta možete pročitati u prošlom postu, ali i na blogu od kolegice kojoj sam dala mali intervju. Galeriju slika koje sam uslikala, možete vidjeti na facebook stranici TV Studenta.

Putovanje

Budući da sam na put išla u s fakultetom, pomislilo bi se da sam znala bar neke ljude s kojima sam išla na put. Ali nisam znala nikoga, pa sam se u početku osjećala usamljeno, ali brzo smo se svi sprijateljili što mi je jako drago. Kako i ne bi kada je sama vožnja trajala oko 15 sati. Da, 15. Treba to i izdržati. Pogotovo jer nam nešto nije bilo dobro sa navigacijom pa smo se izgubili negdje u Slovačkoj. Išli smo u jednom smjeru, pa smo se vratili, pa u drugom, pa smo se opet vratili i tako. A još nam je i guma pukla pa je i na to otišlo oko pola sata. Počelo nam se činiti da nikada nećemo stići do Krakowa. Ali bar je bus bio udoban.

 Tako da ako namjeravate ići tako daleko, oko 600-800 km (ovisi kojim putem idete) pripremite se na duuugu vožnju. Ili idite avionom, ako ste u mogućnosti. Kratku snimku puta koju sam ja montirala (čim sam došla s puta, nisam niti doma otišla) možete pogledati ovdje. 

Put natrag je bio puno ugodniji. Išli smo drugim putem (mislim da autocestom) pa smo se vozili manje od 12 sati. A i nismo puno stajali jer smo većinom svi spavali od izmorenosti.

Noćni život

Stigli smo navečer, otišli u svoje sobe u hostel. Hostel je u velikoj ulici u centru, tako da smo mogli lako doći bilo gdje. A što će studenti nego van odmah prvu večer. I tako smo i otišli i iskusili noćni život Krakowa. Prvo što sam primijetila je da je nekako mračno. Ima javne rasvjete, naravno, ali kao da je prigušena. Takav sam dojam dobila. Možda mi se samo pričinilo jer sam doslovno par dana prije bila u Budimpešti koja svijetli na sve strane.

Što se sigurnosti tiče, ništa nam se nije dogodilo iako smo zalutali i išli po nekim mračnim okolnim ulicama (tek smo došli i nismo uzeli kartu...avanturistički, nema što). Možda smo samo imali sreće, ali nisam vidjela sumnjive ljude (kao što recimo često znam u Zagrebu).

Otišli smo u jedan noćni klub/bar, u nekoj od okolnih ulica (tada smo već bili izgubljeni, morali smo taxijem do hostela). Pića su jeftina i dobi se više nego kao kod nas (barem u tom klubu). Vidjet ćete dosta ljudi i promotora koji vam nude popuste (baš kao i kod nas). U sam centar vrvi od klubova i barova. Iako nam je vodič kojeg smo sasvim slučajno pronašle, rekao da je najbolje mjesto za izlazak Plac Nowy u Židovskoj četvrti (Kazimierz) jer su tamo jeftini barovi i pubovi.

Cijene i restorani

Branko Lustig

Krakow nije skup, a hrana je fina. Novce morate promijeniti u njihove zlote. Suveniri su posvuda, a pogotovo na glavnom trgu gdje je „tržnica“ suvenira. Restorani, zalogajnice i brza hrana su posvuda. Samo pazite u koje restorane i kafiće idete jer oni koji su skupi, su itekako skupi. Tako da izbjegavajte Szeroku (Široku) ulicu u Židovskoj četvrti. Nakon razlgedavanja grada s Lustigom, kolege i ja bili smo premoreni i samo smo se sjeli u prvi kafić kojeg smo vidjeli kada smo izašli iz sinagoge u toj ulici. Običan prirodni sok sam platila 40kn. Otprije spomenuti vodič nam je rekao da se u toj ulici održavaju festivali židovske glazbe, pa ako vas zanima, otiđite i pogledajte.

Nastavak u idućem postu. 

Marina Hudoletnjak