Krakow 2. dio

Razgledavanje

Kolegice i ja smo imale sreću što smo naišle na besplatno turističko razgledavanje jer u suprotnome, same ne bi vidjele ništa od grada. Tako da svakome preporučam da se raspitaju o besplatnim turama. 

Krakow je bogat povijesnim građevinama i muzejima. Budući da nije velik, lako ga je obići hodom, ali ima dosta za hodati. Šetnja centrom je ugodna, ima jako puno pješačkih zona i promet je minimalan. Preporučam šetnju parkovima i uz rijeku. Također postoji i gradski prijevoz – tramvaji i autobusi.

Najviše turstičkih atrakcija je u Starom gradu, Kazimierzu (tamo je Židovska četvrt) i dvorac Wawel (pod UNESCO-vom zaštitom). U Wawelu su živjeli gotovo svi kraljevi Poljske. Simbol je poljske državnosti i jedno od povijesno i kulturno najvažnijih mjesta u Poljskoj. Nalazi se na malenom brdašcu. Danas je muzej.

Povratak u prošlost

Preporučam posjet Collegium Maius (Veliki fakultet). Jedna od najstarijih zgrada, potječe iz 14. stoljeća. Jedan od studenata tog fakulteta bio je i Nikola Kopernik.

I nikako nemojte propustiti posjet Schindlerovoj tvornici

.

Povijest

Kako je neko vrijeme bio glavni grad Poljske (sada je Varšava), vodič se zezao da se gradovi i dalje „ne vole“ te da ako upadnemo u nevolju, trebamo samo reći – Mrzim Varšavu.

Krakow je jedan od najstarijih gradova u Poljskoj, i drugi najveći. Legenda kaže da je sagrađen na zmajevoj spilji kojeg je legendarni kralj Krak ubio. Zmaj je terorizirao ljude i jeo im stoku i nitko mu nije mogao stati na kraj. Na kraju su mu podmetnuli mrtvu ovcu u koju su stavili sumpor i začine. Zmaj je to pojeo i nije mu bilo dobro i počeo je piti rijeku Wislu (Vistula) da utaži žeđ i pio je dok nije puknuo. Tog zmaja više nema, ali imaju jednog drugog. Taj riga vatru ali ne terorizira stanovništvo. Riječ je o kipu, ali je priča simpatična. Vodič nam je pokazao kip i rekao je da je pravi i da riga vatru, svi smo mu se smijali dok zmaj stvarno nije počeo rigati vatru. Po danu, svakih 5 minuta, a po noći 15.

Religije i Židovska četvrt

Papa se uvijek javljao s tog prozora

Jako mi se sviđa što je Poljska oduvijek imala tradiciju tolerancije prema drugim vjerama, nacionalnostima i rasama. Cijela Poljska je vrlo religiozna. Kada smo se približili Krakowu i prolazili kroz mjestašca, doslovno je svaka druga kuća imala malo svetiše u dvorištu. Najzastupljenije religije kod njih su Kršćanstvo i Židovstvo.

Jako štuju Sv. papu Ivana Pavla II. Budući da smo tamo bili u vrijeme njegove kanonizacije, jako puno ljudi se okupilo na gradskim trgovima te su održani koncerti u njegovu čast. 

Groblje Remuh

Također imaju jako puno sinagoga, čak 120 (registriranih). Posjetili smo par njih s Brankom Lustigom, kao i groblje. U jednoj od sinagoga, sreli smo studente iz New Yorka kojima je bila čast upoznati gospodina Lustiga. Kako je prošao njihov emotivan susret, možete pogledati u videu kojeg sam montirala s kolegama.

Da ne ponavljam što sam već rekla, (pretenciozno) ću citirati dio intervjua kojeg sam dala za kolegicu Pomper. Cijeli intervju možete pročitati na njezinom blogu.

„ Kako izgleda Židovsku četvrt koju ste posjetili? Što se može naučiti?

Po meni, sada izgleda kao svaki dio grada i ljudi tamo normalno žive. Lustig nas je proveo kroz taj dio grada i pokazivao nam je sinagoge, te smo vidjeli brojne spomenike posvećene ubijenim Židovima. Židovska četvrt nalazi se u dijelu grada koji se zove Kazimierz. Osnovan je još u 14. stoljeću i u početku je bio samostalan grad. Bio je poseban po tome što su tamo Kršćani i Židovi živjeli zajedno u miru pod zaštitom kralja Kazimierza Trećeg, po kojemu je taj dio dobio ime. Mnogo kasnje, u Drugom svjetskom ratu, Nacisti su Židove zatvorili unutar zidina koje su napravili. Zidine su imale oblik židovskih nadgrobnih spomenika kako bi Židovima naglasili koja ih sudbina čeka. U šetnji gradom, vidjeli smo ostatke tih zidina. A kada sam se s kolegicama šetala gradom u naše slobodno vrijeme, naišle smo na program besplatnog turističkog vodiča koji nas je dodatno proveo kroz grad. On nas je odveo do dvorišta gdje se snimala poznata scena sa stepenicama iz Schindlerove liste.“

Dvorište iz filma

Sve u svemu, Krakow je prekrasan povijesni grad koji je svakako vrijedan posjeta.

Marina Hudoletnjak

Krakow 1. dio

Krakow je prekrasan grad. Nije jako velik i puno me podsjećao na moj Zagreb. Osjećala sam se kao kod kuće. O dijelu puta možete pročitati u prošlom postu, ali i na blogu od kolegice kojoj sam dala mali intervju. Galeriju slika koje sam uslikala, možete vidjeti na facebook stranici TV Studenta.

Putovanje

Budući da sam na put išla u s fakultetom, pomislilo bi se da sam znala bar neke ljude s kojima sam išla na put. Ali nisam znala nikoga, pa sam se u početku osjećala usamljeno, ali brzo smo se svi sprijateljili što mi je jako drago. Kako i ne bi kada je sama vožnja trajala oko 15 sati. Da, 15. Treba to i izdržati. Pogotovo jer nam nešto nije bilo dobro sa navigacijom pa smo se izgubili negdje u Slovačkoj. Išli smo u jednom smjeru, pa smo se vratili, pa u drugom, pa smo se opet vratili i tako. A još nam je i guma pukla pa je i na to otišlo oko pola sata. Počelo nam se činiti da nikada nećemo stići do Krakowa. Ali bar je bus bio udoban.

 Tako da ako namjeravate ići tako daleko, oko 600-800 km (ovisi kojim putem idete) pripremite se na duuugu vožnju. Ili idite avionom, ako ste u mogućnosti. Kratku snimku puta koju sam ja montirala (čim sam došla s puta, nisam niti doma otišla) možete pogledati ovdje. 

Put natrag je bio puno ugodniji. Išli smo drugim putem (mislim da autocestom) pa smo se vozili manje od 12 sati. A i nismo puno stajali jer smo većinom svi spavali od izmorenosti.

Noćni život

Stigli smo navečer, otišli u svoje sobe u hostel. Hostel je u velikoj ulici u centru, tako da smo mogli lako doći bilo gdje. A što će studenti nego van odmah prvu večer. I tako smo i otišli i iskusili noćni život Krakowa. Prvo što sam primijetila je da je nekako mračno. Ima javne rasvjete, naravno, ali kao da je prigušena. Takav sam dojam dobila. Možda mi se samo pričinilo jer sam doslovno par dana prije bila u Budimpešti koja svijetli na sve strane.

Što se sigurnosti tiče, ništa nam se nije dogodilo iako smo zalutali i išli po nekim mračnim okolnim ulicama (tek smo došli i nismo uzeli kartu...avanturistički, nema što). Možda smo samo imali sreće, ali nisam vidjela sumnjive ljude (kao što recimo često znam u Zagrebu).

Otišli smo u jedan noćni klub/bar, u nekoj od okolnih ulica (tada smo već bili izgubljeni, morali smo taxijem do hostela). Pića su jeftina i dobi se više nego kao kod nas (barem u tom klubu). Vidjet ćete dosta ljudi i promotora koji vam nude popuste (baš kao i kod nas). U sam centar vrvi od klubova i barova. Iako nam je vodič kojeg smo sasvim slučajno pronašle, rekao da je najbolje mjesto za izlazak Plac Nowy u Židovskoj četvrti (Kazimierz) jer su tamo jeftini barovi i pubovi.

Cijene i restorani

Branko Lustig

Krakow nije skup, a hrana je fina. Novce morate promijeniti u njihove zlote. Suveniri su posvuda, a pogotovo na glavnom trgu gdje je „tržnica“ suvenira. Restorani, zalogajnice i brza hrana su posvuda. Samo pazite u koje restorane i kafiće idete jer oni koji su skupi, su itekako skupi. Tako da izbjegavajte Szeroku (Široku) ulicu u Židovskoj četvrti. Nakon razlgedavanja grada s Lustigom, kolege i ja bili smo premoreni i samo smo se sjeli u prvi kafić kojeg smo vidjeli kada smo izašli iz sinagoge u toj ulici. Običan prirodni sok sam platila 40kn. Otprije spomenuti vodič nam je rekao da se u toj ulici održavaju festivali židovske glazbe, pa ako vas zanima, otiđite i pogledajte.

Nastavak u idućem postu. 

Marina Hudoletnjak

Marš živih

Dobila sam jedinstvenu priliku da kao član ekipe TV Studenta odem u Poljsku i sudjelujem na Maršu živih. Cilj putovanja također je bila i edukacija o židovskoj kulturi i običajima. Kolegica Irena napravila je kratki intervju sa mnom, na tu temu na svom blogu. Kolegica je odradila dobar posao i postavila je super pitanja, a ja sam se potrudila da što bolje odgovorim na njih. Budući da je odradila super posao, ja imam manje za pisati u svojem postu, pa ću se više koncentrirati na svoje dojmove.

Intervju možete pročitati putem ovog linka. Na putovanju sam bila dežurni fotograf i galeriju fotografija možete pogledati na facebook stranicama TV Studenta.

Povijest

Međunarodni marš živih, svake se godine održava u Poljskoj u znak sjećanja na žrtve Holokausta (Shoah na hebrejskom). Održava se na židovski Dan sijećanja Yom Hashoah. Dan sijećanja obilježava se u cijelom židovskom svijetu kao svečani dan žalosti i sjećanja na 6 milijuna židovskih žena, muškaraca i djece koje su ubili Nacisti.

Prvi Marš sijećanja (odnosno živućih u doslovnom prijevodu) je održan 1988., i od tada je u njemu sudjelovalo preko 200 tisuća mladih. Ove godine, na njemu je sudjelovalo oko 10 tisuća mladih iz cijeloga svijeta. Maršira se tri kilometra od Auschwitza do koncentracijskog logora Birkenau, istim putem kojim su Židovi i ostali zarobljenici morali proći. Ovogodišnji Marš posvećen je Židovima iz Mađarske.

Logori i Marš

Na Marš smo stigli iz Krakowa (o čemu ćete imati prilike čitati u idućem postu) i bit ću iskrena, nisam znala što mogu očekivati. Upozorili su nas da odjenemo jednostavnu odjeću koja se ne ističe, bez žarkih boja i da je poželjno da žene stave maramu oko glave. Znala sam da će biti puno ljudi, ali mislim da mi do tada još nije sasvim sjelo koliko je to zapravo 10 tisuća ljudi. Morali smo raditi i snimati, a još je i kiša padala gotovo pa cijelo vrijeme. Blato je bilo po svuda. Dobila sam pravo iskustvo rada na terenu, i to u teškim uvjetima, što mi je vrlo drago.

Prošli smo prošli kroz Auschwitz, uz stručno vodstvo Branka Lustiga, producenta filma Stevena Spielberga Schindlerova lista. Gospodin Lustig nam je pričao o svojim sjećanjima iz logora (ondje je bio kao dijete). Ovo mu je nije bio prvi put da se vratio na to mjesto, rekao je da je svaki puta lakše. Ne mogu si to niti zamisliti. Sigurna sam da se ja ne bi mogla vratiti.

Bilo je teško gledati barake i ulaziti u njih. Vidjeti spalionice, vješala, komore. Biti na mjestu gdje je toliko ljudi patilo i izgubilo živote.

Sam Marš bio je dosta veseo. Povorka mladih ljudi iz cijeloga svijeta. Vjerojatno je tako i zamišljeno. Kao suprotnost onome što se dogodilo, kao nada za bolje sutra i da se to više nikada ne ponovi. Po prvi puta na Maršu se zavijorila i hrvatska zastava, što je je Lustigu bilo posebno drago.

Birkenau je otvoreniji od Auschwitza i zaprepastila me veličina prostora. Nas je tamo bilo 10 tisuća, a i dalje je izgledao prazno.

Ceremonija

U Birkenau se odvijala posebna ceremonija u znak sjećanja. Prvo od svega je bilo čitanje imena žrtava. Kada uđete, imena su prvo što čujete. Prve suze sam zamalo pustila kada su čitali imena djece i njihovu starost. Jednostavno grozno, ne razumijem kako su ljudi bili u stanju počiniti takav zločin nad nedužnim ljudima. Slijedile su pjesme, videospotovi i svjedočanstva preživjelih i njihovih obitelji.

Jedan dio me posebno pogodio. Muškarac je pričao kako je bio u logoru sa svojim djetetom. Dijete je bilo gladno - molila ga je da joj da samo komad kruha, a on joj nije mogao pomoći. Ona nije preživjela.

Također me pogodila i pjesma „What Will Become of the Memories“. Suze više nisam mogla zadržati dok sam gledala video koji je pratio pjesmu koju su napisala djeca preživjelih. /EDIT/ Pronašla sam snimku s ovogošinje ceremonije. 

Ovo putovanje me potreslo. Znala sam što se događalo, ali to je do sada uvijek bila „samo“ činjenica iz povijesnih udžbenika. Nisam imala članova obitelji koji su to prošli, nisam te vjere, nikako se nisam mogla povezati s time. Uvijek mi se činilo da su se ti užasi dogodili davno, upravo zbog činjenice što se nisam nikako mogla povezati s time i zbog toga što smo o tome učili u školi. Često možete čuti kako ljudi spominju Holokaust, neki se čak i šale (crni humor). Jednostavno se stvori iluzija da se to dogodilo jako davno. Ali nakon što sam bila tamo, nakon što sam pogledala Schindlerovu listu, nakon što sam razgovarala s osobom koja je to proživjela, stvari gledam u drugačijem svijetlu.

Nikada neću zaboraviti. 

Birkenau

Marina Hudoletnjak

Na lijepom plavom Dunavu, 3. dio

Dojmovi i savjeti

Ako se ne odvajate od mobitela, a ne želite plaćati roaming, ne morate se brinuti. Besplatan Wi-Fi je posvuda. Ono što me najviše ugodno iznenadilo je to koliko je Budimpešta multinacionalan i multikulturalan grad. Užitak je vidjeti toliko kultura i rasa na jednome mjestu bez da itko ikoga „krivo“ gleda.

Fontana sa senzorima - voda se spusti kada joj se približite

Budimpešta po meni nije skupa, cijene su prihvatljive, ali eure razmijenite u njhove forinte (HUF) jer vole zaokruživati cijene ako plaćate u eurima. Naravno kao i svugdje, pazite gdje mijenjate novac, ako mjesto izgleda sumnjivo, sigurno je sumnjivo.

Budimpešta nije problematična za snalaženje, grad nema puno visokih građevina, pa se one koje su visoke, poput poznatih građevina, lako vide. Dobar orjentir su mostovi i Dunav. Šetnja gradom je ugodna i ima puno pješačkih zona. Ako želite koristiti gradski prijevoz, obavezno koristite karte jer sam čula da provode stroge kontrole.

Svi oni željni shoppinga ne moraju lutati – dućana ima posvuda, a najviše u dugoj Vaci ulici u samom centru grada. U toj ulici možete naći i puno restorana i dućana sa suvenirima. Ako ne volite klasične restorane, centar je pun poznatih restorana brze hrane poput McDonald'sa, Burger Kinga, Subwaya, ali i običnih zalogajnica.

Ako dotaknete njezino pozlaćeno koljeno,
sigurno ćete se opet vratiti u  Budimpeštu

Ako idete nekom od turističkih agencija, preporučam noćnu vožnju po Dunavu. Možete izabrati verziju s uključenom večerom (30ak €) ili bez (13€). U svakom slučaju, vožnja je prekrasna i traje 40ak minuta i cijelo vrijeme se pušta Straussova skladba o Dunavu. Pogled na osvijetljen grad je poseban. Ako idete u proljeće/jesen obavezno ponesite jaknu jer zna biti dosta hladno na vodi. Na primjer, po danu sam hodala u kratkim rukavima, a navečer sam imala kaput, kapuljaču i rukavice.

Ako sjedite na šetnici uz Dunav ili ga promatrate s jednih od prije spomenutih vidikovaca i učini vam se da vidite autobus kako pliva po rijeci – dobro vam se učinilo. Ako ćete imati vremena, otiđite na turu vodenim autobusom – voze vas kroz grad i onda uđete u Dunav...u autobusu. To je avantura sama po sebi.

Prilikom traženja dobre turističke agencije, obavezno provjerite gdje vam se nalazi hotel. Nama su rekli da je blizu centra što nije bila istina, bio je udaljen oko pola sata vožnje autobusom, što znači da same nismo mogle šetati gradom navečer. Imale smo sreće da su nam neki od restorana brze hrane bili blizu hotela pa smo se mogle barem malo prošetati.

Kada se ide za Zagreb, obično se stane na jezeru Balaton i ruča se u restoranu (po želji). Sestra i ja smo odlučile to vrijeme iskoristiti za malo dužu šetnju i nismo požalile. Jezero je prekrasno i jednostavno nemate dojam da ste na jezeru budući da je veliko.

Nadam se da su vam se svidjeli postovi o Budimpešti i da će vam biti od koristi. Ako se odlučite ići u Budimpeštu, svakako odite na par dana – što duže, to bolje. Grad je velik i prekrasan i ima toliko toga za vidjeti.

P.S. Ponavljam, stavit ću još slika kad mi se sestra vrati u Zagreb – veći dio sam slikala s njezinim fotoaparatom, a ona je otišla raditi na more. Ispričavam se što morate čekati.

Marina Hudoletnjak

Na lijepom plavom Dunavu, 2. dio

Pešta

Kada netko kaže Budimpešta, velike su šanse da će svi pomisliti na peštanski dio grada. Što nije čudno jer je upravo taj dio centar kulture, mode, zabave i financija.

"Maglica" iz pločica ispred zgrade

Zgrada parlamenta vjerojatno je jedna od najpoznatijih znamenitosti i jedna od prvih koja se primjeti budući da je na samoj obali Dunava. Osobno, nisam fan neogotičnih stilova jer su „kičasti“, ali ta građevina je stvarno predivno napravljena i jednostavno oduzima dah. Jednako je prekrasna i po danu, i po noći kada doslovno sjaji. Također je najveća građevina u Mađarskoj. Nažalost, prekasno sam saznala da turisti iz EU mogu besplatno ući i razledati unutrašnjost, ali nadam se da ćete vi iskoristiti tu priliku.

Pogled s brodića

Spomenik žrtvama

Na obali Dunava nalazi se spomenik ubijenim Židovima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Marš živih, koji se svake godine održava u znak sjećanja za žrtve Holokausta, je ove godine posvećen njima. 

Trg heroja je vrlo impresivan. Jedan je od najvećih otvorenih prostora u Budimpešti. Na centru trga, nalazi se 36-metarski kip anđela Gabrijela, koji je nacionalni spomenik (anđeo se ukazao prvome ugarskome kralju).  Iza njega nalaze se kolonade s kipovima kraljeva i mađarskih istaknutih ličnosti. Iza spomenika je ulaz u veliki gradski park, ispred kraj velike Andrašijeve avenije, a sa strane je Muzej finih umjetnosti. Ako se osjećate avanturistički, možete se probati popeti na Garbrijelov spomenik, tj. doći do kipova starih poglavica na konjima u njegovom podnožju. Nisam sigurna koliko je to legalno, ali vidjela sam dosta turista kako sjede gore. 

Gradski park je velik i prekrasan. U njemu se može naći sve – od kipova, sajmova, jezerca pa do dvorca. Umjetno jezero je plitko i zimi se smrzne i služi kao Gradsko klizalište. 

Od njega se lako dođe do ljekovitih toplica po kojima je Budimpešta poznata. Čak i ako ne planirate otići u toplice, uđite u zgradu jer je prekrasno ukrašena. 

ZOO

Možete ući u njihov kavez

U blizini je i Zoološki (i Botanički) vrt koji je jedan od najstarijih zooloških vrtova u svijetu. Godišnje ga posjeti preko milijun posjetitelja. Velik je i da se sve razgleda, trebat će vam cijeli dan. Tehnički, može se proći u par sati, ako brzo hodate i ne provodite previše vremena kod životinja jer ima preko 1000 vrsta životinja. Ulaznica je oko 60 kuna, a čula sam (opet prekasno) da studenti, koji pokažu svoju X-icu, imaju popust. Svi oni koji vole životinje, bit će doslovno u raju. Pogotovo jer trenutno imaju pravi „baby boom“ i puno malih životinja. Kao i u većni takvih vrtova, možete gledati kako se životinje hrane, neke od njih možete i sami hraniti, a kod morskih lavova imaju i pravi mali show. Možete posjetiti edukacijske programe unutar „muzeja“ u vrtu. A kod nekih životinja čak možete i ući u kavez. Definitivno se isplati izdvojiti vrijeme za posjet Zoološkom, a više informacija pogledajte na njihovoj web stranici.

Mala žirafa

 P.S. Ponavljam, stavit ću još slika kad mi se sestra vrati u Zagreb – veći dio sam slikala s njezinim fotoaparatom, a ona je otišla raditi na more. 

Marina Hudoletnjak