Na lijepom plavom Dunavu, 1. dio

Zapravo je smeđe boje, ali nema veze, lijep je. U ovome postu, pisat ću o Budimpešti, prekrasnom starom gradu koji je doživio procvat za vrijeme Austro-Ugarskog Carstva. Jedan je od najljepših gradova Europe, zovu je i „Pariz istoka“.

Pogled prema Budimu

Dojmovi

Kada sam planirala ovo zadnje putovanje sa sestrom, plan je bio otići u tri grada za Uskrs - Budimpešta, Bratislava i Beč, ali smo zaključile da to nije pametno jer u jednom danu ne možemo pošteno proći jedan grad. Na kraju, u agencijama se nudila samo Budimpešta na 3 dana. Moram priznati da u početku nismo bile previše oduševljene, veselile smo se putovanju općenito, u smislu da se maknemo iz Hrvatske, ali ne i Budimpešti, a presuđujuća informacija o uplaćivanju putovanja bila je ta da njihov Zoološki ima žirafe.

Grad me stvarno ugodno iznenadio. Bila sam skeptična, kao i većina osoba iz naše autobusne „grupe“, jer postoje određeni negativni stereotipi o Mađarskoj i Mađarima, ali nakon ovoga sa sigurnošću mogu reći da su neutemeljeni. Grad je prekrasan, lijepo je očuvan, stalno obnavljaju građevine (posrećilo mi se da sam došla baš u vrijeme kada su dovršene restauracije većih građevina poput zgrade Parlamenta) i ono što se najviše osjeća - čist je. Centar grada tako je velik da se jednostavno ni ne može smatrati centrom, kao što je recimo slučaj u Zagrebu.

Imam toliko dojmova i toliko za ispričati da ne znam odakle bi počela. Za početak je možda najbolje spomenuti da će ovaj post biti u tri dijela kako bi bio lakši za čitanje.

Povijest

Dakle Budimpešta je glavni i najveći grad Mađarske, a ujedno je i glavni centar zemlje (politika, industrija, trgovina i promet). Tamo živi oko 34% cijele populacije Mađarske. Budimpešta je spoj dva stara grada - Budima i Pešte, koje odvaja Dunav, a spaja sedam mostova. Tako je dobila i ime. Ujedinili su se 1873.

Budim je na zapadnome dijelu, a Pešta na istočnom. Budim je najstariji dio grada i na brdu je. Može ga se usporediti sa recimo Gornjim gradom u Zagrebu. Navodno su ondje najskuplje nekretnine čak 4000€ po kvadratu. Najpoznatiji je po turističkim atrakcijama poput Ribarskih utvrda/bastiona, Citadele, Crkve sv. Matije i dvorskog kompleksa koji je tijekom godina bio uništen/oštećen mnogo puta, ali i obnovljen i nadograđivan te je na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine (zajedno s okolicom, Andraševoj aveniji, Trgom heroja i podzemnom željeznicom).

Sa Ribarskih utvrda se pruža jedan od najljepših pogleda na grad. Izgrađene su u gotičkom stilu i jednostavno oduzimaju dah.

Dvorac je prekrasan, ali se plaća ulaz od 10ak € kada u Budimpeštu dolazi puno turista, npr. kao što je sada bio sajam za Uskrs. Zapravo se plaća ulaz na sajam, koji nije baš tako poseban po mom mišljenju. 

Dvorac

Također, ako netko voli Drakulu i vampire, može se šetati podzemnim tunelima za koje se govori da je on njima kročio. 

Nastavak u idućem postu. :)

P.S. Stavit ću još slika kad mi se sestra vrati u Zagreb – veći dio sam slikala s njezinim fotoaparatom, a ona je otišla raditi na more. 

Marina Hudoletnjak

Broadway

Riječ je o malo drugačijem postu i ne, nažalost ne vodim vas na pravi Broadway, ali blizu. Iako naslov može malo zavarati, nije riječ o putovanju na Broadway u doslovnom smislu, ma koliko bih ja to zapravo željela, već u metaforičkom. Naime govorim o hrvatskoj adaptaciji popularnog brodvejskog mjuzikla. Nedavno sam bila u kazalištu Komedija i imala sam privilegiju gledati Monty Python's Spamalot. Zašto privilegiju? Zato što je mjuzikl bio jednostavno savršen. I to ne govorim pristrano jer volim mjuzikle nego jer jednostavno nemam nikakvih primjedbi na cijelu izvedbu. Čak se nisam niti osjećala kao da sam u kazalištu u Zagrebu.

Prije nego što počnem hvaliti hrvatsku verziju, smatram da trebam reći nešto o originalnoj verziji. Originalna verzija iz 2005., u režiji Mike Nicholsa, osvojila je tri Tony nagrade, uključujući i onu za Najbolji mjuzikl 2004.-2005. sezone, te je nominirana za još 14. Sveukupno ju je pogledalo više od dva milijuna ljudi u više od 1500 izvedbi. Napisana je prema filmu iz 1957. Monty Python i Sveti gral, a kao i film, parodija je na legendu o kralju Arthuru.

Taj kultni simbol sigurno nije lako za izvesti, ali stvarno se činilo kao da je. Cijela ekipa je napravila odličan posao ali moram istaknuti par osoba - Igora Mešina kao redatelja, koreografa Bojana Valentića, scenografa Ivu Knezovića te kostimografkinju Mirjanu Stanin.

I naravno moram još dodatno pohvalti Ivanku Aničić koja je prevela i prepjevala mjuzikl. To je sigurno bio najteži posao i moram priznati da sam pomalo bila skeptična prije predstave. Obično hrvatskim adaptacijama fali ono nešto od originala, ubacuje se previše dijalekata u nadi da će se djelo približiti publici i to u kompletu ispadne nespretno. Ali ne i ovdje. Pogledala sam bootleg originalne verzije i sa sigurnošću mogu reći da je ova verzija stvarno vjerna adaptacija. Prevedena je u duhu hrvatskog jezika, a uspio se sačuvati originalan i prepoznatljiv, bezvremenski britanski humor. Jednostavno besprijekorno. Predstava je šarena i živahna, prepuna dosjetljivih šala, ne postoje tabui. Interakcija s publikom je izvanredna.

 Sve pohvale glumačkoj postavi koja je izvanredna i kvalitetna, a pogotovo Damiru Lončaru koji je glumio Kralja Arthura i Renati Sabljak, Gospi od jezera.

Karta je malo skuplja za studentski budžet, ali vrijedi svake lipe. Komedija me osvojila i sigurno ću pogledati još koji mjuzikl iz njihovog repertoara, a nadam se da ćete i vi. Više informacija na stranicama ZGKK.

Marina Hudoletnjak 

Adrenalinska zabava

O parku

Za sve one koji ne znaju, Gardaland je zabavni park u sjeverno-istočnoj Italiji. Od Hrvatske je udaljen oko 6 sati vožnje (s pauzama). Godišnje  ga posjeti oko 3 milijuna posjetitelja i jedan je od najpopularnijih zabavnih parkova u Europi. Otvoren je većim dijelom godine – od travnja do kraja lipnja radi do 18 sati, a do sredine rujna otvoren je do 23 sata. U listopadu otvoren je vikendima u posebnom „Halloween“ izdanju, a u prosincu i dijelu siječnja, nekoliko puta tjedno u „Magic Winter“ izdanju.

Blue Tornado - jedna od najpopularnijih vožnji

Prikladan je za izlete cijele obitelji i za bilo koje doba godine. Za najmlađe tu je posebno dječje bajkovito carstvo, a za starije i željne adrenalina tu su tzv. vlakovi smrti i vodene vožnje.  Ako nekoga ne zanimaju ekstremne vožnje, užitak je i samo šetati po parku budući da je prekrasno uređen i podijeljen u tematske djelove u kojima se mogu naći kazališta, 4D kina te lagane i interaktivne vožnje. 

Park je prepun restorana i barova koji su najčešće tematski uređeni. Ako ste tamo u srcu ljetne sezone, pripremite se na veće gužve. Cijene hrane su prihvatljive, a na njihovim internetskim stranicama možete naći kupone za popuste kako za hranu, tako i za ulaznice. Ono što me najviše iznenadilo je to što imaju u ponudi i hranu za celijakičare (u dva restorana).

Kada ga posjetiti?

Za umorne noge i ugodan razgled parka

Što se tiče gužvi, rekla bih da je najidealnije Gardaland posjetiti u listopadu ili travnju. Temperature nisu previsoke, a budući da postoji i mogućnost od kiše, park neće biti krcat ljudima. Zadnji put kada sam bila, padala je kiša, ali ne puno – dovoljno da prestraši ljude da ne dođu, pa se u redovima čeka maksimalno 20 minuta (i to samo na par vožnji, na većini je oko 5 minuta), a opet dovoljno malo da sve vožnje budu otvorene. Osim onih na vodi, ali to se podrazumijeva jer nije dovoljno toplo za njih – obično vas kompletno smoče. Budući da je park stvarno ogroman, teško je sve obići, otići na sve vožnje i još malo odmoriti, tako da je idealno kada je vrijeme čekanja minimalno. Ali budite na oprezu, ako pak kiša prejako pada, i vožnje su zatvorene, nećete dobiti povrat novca.

Halloween

Najviše što me oduševilo je program za Noć vještica – većina turista je zamaskirano, kao i osoblje, park je posebno uređen i puštaju se posebni zvukovi. Na otvorenju prošlogodišnje sezone, cijena karte bila je jeftinija za 20€ (znači bila je 10€) za sve one koji su bili prikladno zamaskirani. To je prilika koja se ne smije propustiti za sve one koji žele iskusiti Halloween doživljaj.

Ljeto

ovo je samo jedna trećina reda, čekali smo 3 sata

Naravno da i ljeto ima svojih čari, poput vodenih vožnji i prskalica koje ispuštaju osvježavajuću maglicu dok se šetate te duže radno vrijeme. Za vrijeme ljetnih gužvi, najbolje je investirati u dodatne express karte koje vam omogućuju da dođete na red prije onih koji nisu kupili takve karte. One su stvarno spasonosne ali priča se da ih sada toliko ljudi kupuje, da su redovi postali jednaki. U to još nisam sigurna, moram provjeriti idući put kada idem, nadam se već ovoga ljeta. Također mislim da bi se isplatilo posjetiti Gardaland na dva dana. Park je velik i ako želite sve vidjeti i proći bez žurbe, to je jedini način. Iako je park ljeti otvoren do 23 sata, vjerujte mi da ćete biti iscrpljeni već oko 18 sati. 

Mali savjet ako idete samo na jedan dan - ponesite rezervnu odjeću. Putuje se po noći, šanse su da ćete biti mokri od vožnji i oprženi suncem. Iako je ljeto i vruće je, u busu će vam biti hladno zbog klime. 

Nadam se da sam vam dala par korisnih informacija i da ćete se odlučiti za jedno zabavno adrenalinsko putovanje. Ako imate kakvih pitanja, slobodno ih postavite u komentarima. :)

Marina Hudoletnjak

Venecijanski Karneval

Rialto most - najstariji most u Veneciji

Vrijeme karnevala odavno je završilo, ali nikada nije prerano početi planirati put. Za početak ću reći nešto općenito o Veneciji.

 Povijest

Bazilika sv. Marka - renovira se

Venecija je mali gradić na sjevero-istoku Italije. Sastoji se od 118 malih otočića odvojenih kanalima i povezanih mostovima. Površinom je vrlo mala, a u starom „povijesnom“ dijelu venecije živi samo oko 60 000 ljudi. Taj broj godinama se smanjuje zbog skupoće samoga grada i nekretnina i zbog teškoće života – glavno prijevozno sredstvo su brodići i noge, za vrijeme kiša su česte poplave, a u ljetnim vrućinama vodostaj opada i dolazi do smrada. No to ne odvlači turiste. Venecija je jedna od najomiljenijih turističkih destinacija na svijetu zbog umjetnosti, arhitekture i bogate povijesti. Turizam je jedan od glavnih sektora industrije Venecije od čak 18. stoljeća.

Karneval

karneval na trgu

hodajuće atrakcije

Venecijanski karneval je jedan od najpoznatijih karnevala na svijetu. A prvi karneval održao se već u 11. stoljeću. Počinje deset dana prije pokladnog utorka, a idealno ga je posjetiti u prvih tjedan dana i za vrijeme tjedna. Što se karneval bliži kraju, privlači više posjetitelja, a pogotovo za vrijeme vikenda. Na glavnome trgu Piazza San Marco (Markov trg), odvija se poseban karnevalski program koji se mijenja svakih sat vremena. Svatko može sudjelovati tako da se maskira po želji, kupi jednu od venecijanskih maski (koja je također i super suvenir) ili nađe štand za bojanje lica. Svakako preporučam da se zamaskirate jer do pridodaje posebnom karnevalskom ugođaju. Maske se mogu kupiti na svakom koraku, one kvalitetnije su naravno i skuplje. Također, prošećite malo dalje od centra i bit će još povoljnije. Cijene idu od 3€ pa sve do preko 30€. Ako ih kupujete na štandovima, pazite na kvalitetu i da imaju etiketu koja garantira da su napravljene u Italiji – nema smisla kupovati venecijansku masku koja je napravljena u Kini.

Putovanje

Ovogodišnji karneval obilježila je kiša, ali to nije spriječilo turiste da dođu u rekordnom broju. Venecija je uvijek prepuna turistima, a za vrijeme karnevala, u jednome danu posjeti je i do 130 000 turista. U tako malom i uskom gradiću, toliki broj turista čini se i veći. Zato se pripremite na gužvu i čekanje u redu. Što se cijena puta tiče – agencije nude vrlo povoljna jednodnevna putovanja za 200-ak kuna. Samo ih uplatite na vrijeme jer je potražnja velika. Ono što većina agencija ne kaže u početku (i ne uključi u cijenu putovanja) je 12€ koje morate platiti za prijevoz vaporettom (vodeni taxi/bus) do stare Venecije. Karta je dvosmjerna u tom slučaju. Sam put nije dug, traje oko 6 sati s pauzama, ali je dobro pripremiti se i uzeti sendviče, vodu ali i nešto poput jastuka koji će sam put učiniti udobnijim. Malo upozorenje onima koji su osjetljivi kao ja – prevladavaju čučavci.

Talijanska kuhinja

 

Veliki Kanal

Ako želite nešto pojesti i probati poznatu talijansku kuhinju, neće vam biti problem pronaći restorane i štandove s hranom koji su na svakome uglu. Preporučam da u potrazi za hranom odete iz centra jer će gužve i cijene biti puno manje. Ako tražite neki određeni restoran i imate njegovu adresu, a nije u strogom centru, vjerojatno ćete se izgubiti dok ga tražite jer su ulice i ulični brojevi drugačije raspoređeni - ali nemojte brinuti, to je jedna od čari Venecije. Ukoliko imate potrebu za posebnom prehranom iz medicinskih razloga (kao na primjer celijakiju), preporučam vam da se opskrbite sendvičima. Restorani koji nude takvu prehranu su većinom udaljeniji i ne stigne se doći do njih ako ste tamo samo jedan dan. Također, neki od njih zahtijevaju rezervacije tako da trebate planirati unaprijed.

Par dodatnih savjeta

Ako ne znate talijanski, lako se možete snaći jer većina ljudi razumiju engleski, ali ne škodi da naučite par osnovnih fraza na talijanskom.Tko god dođe u Veneciju, sanja da se vozi u gondoli. 

Ali moram vas razočarati – jako su skupe. Morat ćete biti spremi spremni odvojiti oko 30€ za jednu vožnju (100€ po ljeti) ako se stvarno želite voziti. Vodič putovanja nas je upozoravao na džepare – nigdje niste sigurni. Gužve su velike, ljudi se sudaraju i lak su plijen zato uvijek morate voditi računa o tome gdje vam je novčanik. Također, primjetit ćete velik broj policajaca na ulicama koji reguliraju pješake. Preporuča se hodanje desnom stranom (kao kada se vozi auto) jer možete dobiti kaznu ako zadržavate „promet“. Budući da sam Veneciju posjetila za vrijeme hladnijeg razdoblja, nisam primjetila „tradicionalni“ smrad Venecije. Ne sumnjam da ljeti doista smrdi kada se vodostaj spusti, pa preporučam da Veneciju posjetite dok je još nisu opržile vrućine. 

Venecija je prekrasan grad i svakako je vrijedi posjetiti. Nadam se da će vam ostati u jednako lijepom sjećanju kao i meni.

Marina Hudoletnjak