Anonymous - moć interneta

Ovaj post iznimno je napisan na temu seminarske prezentacije, a prvi dio posta, koji govori o 4chan-u, možete naći na blogu od moje kolegice Jakovine.

Ljudi koji  redovito vise po 4chan-u i sobi /b/ na internetu su otkako on postoji, stoga među njima ima mnogo iskusnih hakera. Nakon što je entitet 4chan-a shvatio da ima i moralnu dimenziju (Anonymous) počeli su aktivno djelovati u javnosti i izvan interneta.

(photo credit: Google)

Po definiciji, Anonymous je skupina aktivista koji se bore za slobodu interneta, slobodu govora, usmjereni su protiv različitih korporacija i politika koji umanjuju slobode. Načini djelovanja Anonymousa obuhvaćaju prosvjede i hakerske napade. Glavna osoba u Anonymousu ne postoji, nema nikakvog vođe niti postoji hijerarhija, radi se o entitetu koji  se prema dogovoru mobilizira, a svi dogovori se dogovaraju na 4chan-u.

Velika mobilizacija dogodila se 2008. godine kada je Tom Cruise snimio promotivni video za Scijentološku crkvu. Ljudima iz sobe /b/ taj je video bio predmet zabave, širili su ga internetom sve dok Scijentološka crkva nije počela uklanjati te sadržaj pod krinkom zaštite autorskih prava (pozivali su se na Digital Millennium Copyright Act - DMCA) - Anonymous je to shvatio kao cenzuru. Ni pod kojim slučajem Anoni nisu htjeli dozvoliti da im se brani sloboda na internetu. Nastupile su serije napola dogovorenih napada na Scijentološku crkvu. Tada je započela operacija Chanology u kojoj je Anonymous imao vrlo gadnog neprijatelja.

Anoni nikada nisu tražili medijsku pozornost, ali to se promijenilo s Chanology – od internetske kulture ljudi koji se samo zezaju i podvaljuju si međusobno, postali su neka vrsta vojske interneta.

Najviše što ih je potaknulo na te hakerske napade bilo je to kako Scijentološka crkva tretira svoje kritičare – ako bilo tko kaže nešto loše o njima, automatski postaje kriminalac/luda osoba/ovisnik te su prilično uznemiravali i uhodili svoje kritičare. Za one koji ne znaju, scijentologija je jedna od najbrže rastućih religija, ali ih mnogi, zbog ustroja i sustava vjerovanja, svrstavaju među sekte i kultove. Njezin začetnik je pisac znanstvene fantastike L. Ron Hubbard i postoji tek 60-ak godina.

Taj mentalitet se jednostavno gadio 4chan-ovcima te su skočili u akciju i počeli su trollati Scijentološku crkvu: lažno su ih zvali i blokirali njihove telefonske linije te naručivali hrpe pizza na njihovu adresu. Napali su im i web stranicu, tj.  koristili su običan kompjuterski program koji bi putem jednog klika preusmjeravao sav promet na njihove stranice i tako bi im srušili servere. To je bio jednostavan čin kojim su poduprijeli svoja uvjerenja iz udobnosti svoje sobe i činilo se relativno bezazleno.

Nakon objave svog prvog Anon videa, prvi put su sami sebe proglasili internetskim aktivistima. Prije nego što su izašli na prve prosvjede, upozoravali su svoje članove da zaštite svoj identitet, upravo zbog tendencija ekstremnih scijentologa. Željeli su se dogovoriti oko zajedničke maske, da se naglasi njihova jednakost i ujedinjenost. Iskoristili su masku Guy Fawkesa iz filma V for Vendetta. Svi veći gradovi u svijetu ubrzo su imali tisuće Anona na ulicama.

(photo credit: commons.wikimedia.org)

Scijentolozi su se borili protiv njih, uhodili su ih, prijetili im smrću i sudskim tužbama, a neki od njih su završili u zatvoru. Situacija je postala preozbiljna te je postalo previše za one članove koji su se željeli samo zezati i biti na lošem glasu. S druge strane, postojali su oni kojima se otvorio novi svijet pred očima i koji su željeli pomagati i biti od koristi. I ta je strana, na primjer, napala australsku vladu zbog cenzure interneta i to je zapravo bio prvi slučaj da su Anoni išli protiv neke države.

Bili su povezani i s WikiLeaksom; naime Paypal, Visa, MasterCard i Amazon blokirali su donacije WikiLeaksu. Anonymousi su srušili njihove stranice i zbog toga je mnogo hakera Anona bilo osuđeno.  

Također, kada je WikiLeaks bio blokiran u Tunisu, Anoni su se umiješali i pomogli u zbacivanju diktature. Slično kao što se dogodilo i u Egiptu s Mubarakom, gdje su pomagali proširiti vijesti o tome što se događalo te su slali pakete prve pomoći građanima i pomogli  im vratiti ugašen internet.

A u to vrijeme, naši ih mediji nisu ni spomenuli – a događale su se revolucije i pravi cyber rat. Što je zapravo užasno.

Zanimljivo je kako je mala stranica kao što je 4chan, kreirana zapravo samo radi rasprave unutar otaku kulture, pokrenula (na neki način) arapsko proljeće i pokazala kolika je moć interneta.

U sljedećem postu idemo u Italiju!

                                                                                                                               Marina Hudoletnjak

Putni savjeti

Putovati je lijepo. Upoznavati nove kulture, običaje, ljude. Uvjerena sam da ne postoji osoba koja ne bi željela putovati. Putovanja obično budu jeftinija ako putujte u vlastitom aranžmanu jer onda vi odlučujete o svemu, ali za one koji misle da to nisu u stanju organizirati, nemaju auto ili ekipu za put, tu su razne putničke agencije koje nude putovanja po cijelome svijetu, ali i po „susjedstvu“. Naravno, putovanja nisu uvijek povoljna za svačiji džep - i da, potreban je novac, ali uz malo štednje i volje, svatko može doživjeti čari putovanja. 

Ukratko, ovdje namjeravam pisati o mjestima koje sam posjetila i dati par savjeta što se tiče snalaženja u njima. Većina putovanja su kraća i povoljna za studente, a ako vas zanima nešto što se tiče dužeg boravka u inozemstvu (tipa Au-pair, couchsurfing, itd.), uputit ću vas na post od kolegice Rep, koja ima više iskustva s tim tipom putovanja. 

Nadam se da ćete koristiti ove savjete koje pišem iz vlastitog iskustva. Neki od njih su tako jednostavni da ljudi obično ni ne misle na njih, što je velika pogreška.

1. Ako putujete preko neke agencije, dobro se raspitajte oko smještaja i moguće prehrane, prijevoza, slobodnog vremena, valute (gdje je najbolje mijenjati valute ako nisu €), itd. Nikad nemojte samo slijepo vjerovati brošuri, uvijek budite informirani. Vodiča (većina putovanja ima vodiča) tražite broj mobitela (u većini slučajeva, sam to predloži, ali podsjetite ga ako zaboravi), zapamtite kako izgleda bus i vozači. Ja, na primjer, uvijek fotografiram bus od naprijed i ulovim registarske tablice. Kada na jednom parkingu ima puno autobusa, gužve su, mrak je i vi ste već umorni (a možda i kasnite), te slike će vam dobro doći.
2. Pratite stranice agencija, jer uvijek postoji neka akcija i posebno organizirana putovanja, npr. za blagdane, te usporedite njihove ponude - nemojte se odlučiti za prvu koju pronađete.
3. Prije svakog puta, nema veze koliko dugog, napišite listu stvari koje morate uzeti sa sobom. Tako možete biti sigurni da nećete ništa zaboraviti.
4. Spakirajte mali set za prvu pomoć - antiseptik, flasteri, lijekovi protiv bolova, temperature, alergije, mučnine, higijenske maramice, obične maramice, krema za sunčanje (pogotovo ako ćete biti sunčano). Nikada ne možete znati što se može dogoditi i zato morate biti spremni.
5. Kada smo već kod prve pomoći - ne zaboravite uplatiti dodatno zdravstveno osiguranje i osiguranje od otkaza putovanja. Te dvije opcije obično nisu uključene u cijenu što je i razlog zašto su sva najpovoljnija putovanja tako povoljna. Računajte da će te uplate dignuti cijenu (moje zadnje putovanje je došlo 190kn više) ali su i više nego korisne. Dodatno zdravstveno vam služi da ne snosite troškove bolnica ukoliko se dogodi nesreća i da dobijete odštetu. Osiguranje od otkaza putovanja je dobro uplatiti ukoliko morate, zbog nekog razloga, otkazati već uplaćeno putovanje - u prosjeku ćete dobiti oko 90% novca nazad. Zamislite da taman prije puta dobijete crijevnu virozu - ne možete van iz kreveta, a kamoli na put. Ako ne uplatite osiguranje, vjerojatno se možete pozdraviti sa svojim novcima.
6. Također, ako putujete unutar granica EU, dobro je izvaditi Europsku zdravstvenu karticu (EKZO). Besplatna je i jednostavno ju je zatražiti. O tome možete saznati više na stranicama HZZO-a.
7. Nemojte pakirati previše stvari, putujte lagano.
8. Ako trebate imati veću putnu torbu - neka ima kotačiće. Vjerujte mi, kotačići su spas. 
9. Nikad ne putujte u novoj odjeći, pogotovo ne u novim cipelama.
10. Ne nosite vrijedni nakit.
11. Ponesite nešto više novca nego planirano. Nemojte ga trošiti nego čuvajte za krizne situacije.
12. Čuvajte svoje stvari i putne isprave. Ne želite imati problema s tim. Ne čuvajte sve na istome mjestu. Ako ste paranoični ili jednostavno želite biti što sigurniji, preporučam tanke sigurnosne torbice oko struka koje se stave ispod hlača. Ne smetaju, a sigurne su.
13. Ako ne znate jezik zemlje koju posjećujete, naučite par korisnih fraza. Domaćini će to cijeniti, a vi ćete naučiti nešto novo. Također, Google ima dobru aplikaciju za prevođenje koja radi i offline (ako se bojite roaminga).
14. Uvijek ponesite grickalice i vodu. Uvijek.
15. Za duge vožnje busom, ponesite si jastuk i deku. Putovanje i spavanje je udobnije, a dok razgledavate, vrećica s time može ostati u busu i neće vam smetati. Čak i po ljeti. Navečer ste umorni i oprženi suncem, a klima u busu i dalje radi. Trebat će vam, vjerujte mi.
16. Ponesite si nešto za zabavu tijekom duge vožnje.
17. Ne zaboravite napuniti svoje gadgete i ne zaboravite ponijeti punjače i/ili rezervne baterije.
18. Fotografirajte. Sve. I najgluplju stvar. Neće vam biti žao kasnije, kada ćete se prisjećati puta.
19. Zabavite se. :)

Marina Hudoletnjak